GOLMANI – NEKAD I SAD

Dok danas gledamo mnoge golobrade mladiće kako suvereno vladaju 16-tercima, poput iskusni 30-godišnjaka, zapitamo se sto se to dogodilo sa nogometom i golmanima ? Nekada su golmani sa 17-18 godina praktički čistili kopačke starijim i čekali strpljivo svoju šansu, a pored toga postojalo je vjerovanje da jedan 17- godišnjak ne može biti jednako dobar i pouzdan da bi „“izbacio“ svog starijeg kolegu iz početne postave. To je jednostavno bilo ne prihvatljivo.  Današnji nogomet dokazao nam je da i nije bas tako.  Štoviše, današnji nogomet nam je dao primjere da jedan mladić od 16-17 godina može itekako braniti za seniorsku momčad i ne samo to, biti jedan od kljucni igrača, a to pokazuje primjer u zadnje vrijeme recimo Simone Scuffeta, ali i onog jos poznatijeg  Milanova Donnarumme i mnogih drugi. Ipak, ne zaboravimo da su prije Donnarumme i Scuffeta i ostalih, na golu kao još nepunoljetne osobe redovite stajali Courtois i David De Gea , dok su cijeli ovaj trend mladih golmana na neki način započeli naravno današnji velikani Iker Casillas i Gigig Buffon.  Dok je Courtois već odavno prvi golman reprezentacije, De Gea   je na dobrom putu da to i postane pored godinama nedodirljivog Ikera Casillasa. U Hrvatskoj je nekada kao 17-godišnjak taj trend pokrenuo Pletikosa, dok danas imamo primjer mladog Šempera, a tu su jos i Livaković i ostali. Međutim, njihovi prethodnici koje možemo zvati i predstavnicima tzv “old schoola“ nisu bili te (ne)srece da dobiju tako mladi tako važne uloge u momčadi. Dino Zoff je primjerice tek sa 20.g dobio sansu i to kada je njegov klub već ispao u drugu ligu,  Beara također prije 20.g nije imao toliko ozbiljnu ulogu kao u kasnijim godinama (gdje se prometnuo u jednog od najbolji golmana ikada), Kopke je dobio ozbiljnu ulogu tek iza 20. Godine života,  veliki Jasin također, a u malo novije vrijeme imamo i Kahna te Edwina van der Sara koji također nisu imali  šansu prije 20.g zivota ( van der Sar je pravi procvat doživio u tek 35.g dolaskom u M.United) i jos mnogobrojni "old school“ golmani. Naravno, iznimki je uvijek bilo i u novije vrijeme i u vrijeme old school-a. Ipak tu vidimo koliko se nogomet zapravo promijenio, a samim time i uloge i zahtjevi modernog  golmana. To svjedoči i pojava mladog Neuera koji je postavio neke sasvim druge golmanske standarde.  Od golmana se vise ne očekuje da samo znaju braniti i koristiti ruke, imati dobar refleks i slično nego se od golmana traži da su izuzetno inteligentni, da dobro igraju nogom, da dobro čitaju igru da imaju tehniku poput svojih suigrača, nekad cak i bolju .  Činjenica je da danas golmani imaju izuzetno bolje uvjete nego sto su to imali Beara, Jasin, Zoff i ostali. Naravno, prohtjevi modernog nogometa daju puno, ali i zahtijevaju puno. Možda je upitno kako bi se golmani iz prošlih vremena snašli u današnjem nogometnu, ali zanimljivo bi bilo na neki način “resetirati“ jednog  Bearu, Zoffa i ostale , ponovo ih pomladiti(ali ostaviti im pri tom talente) i dati im sve uvjete koje i treninge kakve imaju ostali moderni golmani. Pitanje je bili vidjeli još bolje, tehnički dotjeranije golmane-  vrlo vjerojatno bi.  Ako bismo im dali sve uvjete da se razvijaju u potrebama modernog nogometa, naravno da bi njihov talent i kvaliteta se još vise isticali – možda vise nego i kod većine daanšnji golmana.  Mladim golmanima treba davati šansu bez daljnjeg, a moderni nogomet ne želi čekati nove Donnarumme, De Gee itd. do njihove 22-24 g da bi oni „sazrjeli“ – ne !! Umjesto toga mladi golmani dobivaju priliku  vrlo rano sto je jako dobro, jer kako će taj mladić postati iskusan ako stalno sjedni na klupi - nikako !! Ipak koliko god da davanje šansi ima prednosti, toliko je i mač sa dvije oštrice. Naime, mladi golmani dobiju šansu i sve ispada divno i krasno, ali ukoliko pokazu bilo kakve slabosti ili jednostavno "ne zadovolje“ struku  – mediji, a ne rijetko i  sama struka neće ima dati vise toliko šansu za napredak, to je svakako veliki minus  u razvoju današnji golmana.  Primjer radi upravo Simone Scuffet i Schalkeov Timon Wellenreuther su na neki način žrtve tog nestrpljenja  golmanima modernog nogometa. Njih dvojica su nakon ne tako loših partija ipak poslani na kaljenje u niže lige, iako u tome nema ništa lose za mladog golmana (nitko ne kaže da oni neće napravit dobre karijere), naprotiv, korisno je, njih dvojica očigledno nisu dobili (iskoristili) šansu kao Donnarumma, Courtois itd.  Međutim, tko garantira da netko od njih dvojice ne bi bio novi Donnarumma, De Gea ili Courtois u svoje vrijeme, ali moderni nogomet nema strpljenja pogotovo sa golmanima. Koliko to vrhunski klubova ima danas svoje golmane iz omladinski škola? Ne znam možete lii h na prste jedne ruke nabrojati. Koliko god da moderni nogomet daje šansu mladim golmanima, tolikom im je svojom nestrpljivošću i uzima i nije čudo da zbog politike kluba, zarade i ostalog uništi mnogo mladih talenata samo zato sto im nisu dali još par utakmica u seniorima ili ih jednostavno pošalju u niže lige  uopće ne prateći njihov razvoj, nego samo da ih se riješe. I onda se neki klubovi počmu čuditi zašto nemaju svog golmanima već dugi niz godina. Pa imate ga odnosno imali ste ga, ali mu niste dali šansu ili uopće niste pratili njegov razvoj na posudbama, ali dok to shvate  biti već je kasno.  Ne kaže se bez razloga – strpljen spašen!