Let the games begin !!

Nekoliko mjeseci ostalo je do Svjetskog prvenstva u Rusiji, a vec se lagano počinju slagati imena igraca koji ce ici put Rusije. Kada pricamo o golmanima mozda i najveća neizvjesnost nalazi se u taboru Engleske reprezentacije. Godinama ranjivo mjesto u reprezentaciji je upravo poziciji golmana. Doduse o tome smo vec jednom raspravljali (i opet cemo,ali ne ovom prilikom).  Ova generacija engleskih golmana mozda je i najtalentiranija, no da ne bi otisli u veliku raspravu u engleskim golmanima i javnosti koja također nosi dio krivice zbog „linča“ na golmane, usredotočit cemo se na trenutne golmana. Jack Butland, Jordan Pickford, Nick Pope i najiskusniji među njima Joe Hart. Tu su doduse jos Heaton koji se jos uvijek ozljeđen i Forster koji nije u nekoj formi i vrlo je moguce da su upravo gore spomenuta 4 golmana stvarni kandidati za „jedinicu“ Engleske. Da stvar bude jos kompliciranija izbornik Engleske Southgate javno je obznaznio da je mjesto prvog golmana otvoreno za sve. Na taj nacin vjerovatno se i on ogradio od sigurnog prvog izbora jer  je svjestan da moguca greska tog golmana moze biti docekana (kako to u Engleskoj biva) na okrutan nacin i za golmana, ali i za izbornika, koji je izabrao tog golmana.  Izbor je zaista velik i nikada nisu imali ovako talentiranu skupinu golmana na jednom mjestu, a jos k tom svi brane u i istoj, domacoj ligi. No, krenimo redom.  Joe Hart je na posudbi u W.Hamu gdje je izgubio mjesto prvog golmana i trenutno je u najgoroj poziciji od svih golmana trenutno. Mislim da je njegovo iskustvo u reprezentaciji, cinjenica da je branio za Engleze u puno prilika i da je donedavno bio prvi golman ono sto ga drzi jos uvijek u reprezentaciji.  Nije to nista osobno sto se Harta tice, nego puko sagledavanje činjenica, kao i toga da je konkurencija nikad jača.  Po nekoj logici stvari tesko da Hart ima mjesta među trojicom golmana na SP-u u Rusiji. Ipak, ostaje pitanje hoce li Southgate imati hrabrosti izostaviti ga i krenuti s deckim koji brane jako dobro, ali nemaju toliko iskustva i ako stvari krenu naopako po njih kako ce se to sve odraziti na njih. Jer u kakvoj god da je formi , Hart je prolazio i nosio se sa puno tezim situacijama nego ijedan od njih trojice, a za svu trojicu ce ovo biti prvo veliko natjecanje (ako budu pozvani).  Ruku na srce, to iskustvo mu je trenutno jedina kakva takva prednost nad ovim deckima.  Drugi na redu je 25-godisnji Jack Butland, velika nada Engleske i golman koji bi vjerovatno branio i na proslom  Euru  da nije bilo ozljede koja ga je udaljila sa terena na jedan duzi period. U tom je cak izgubio i mjesto u klubu, koje je kasnije ipak vratio. Hipoteticki govoreci, ako ne bude isao Hart, po logici stvari upravo je Butland prvi izbor. Ali logika nema puno smisla kada su u pitanju, engleski golmani i tamosnja situacija sa njima. Tako da mozemo samo naglabati.  Da nije bilo ozljeda Butland bi do sada vjerovatno imao puno ozbiljniji status kao i „ pole position“ u utrci za „jedinicu“ Engleske. Za njega mnogi strucnjaci tvrde da je velika buducnost engleskog nogometa. Rijec je o velikom talentu, kojem ozljede do sada nisu dopustale da „procvate“ u igrackom smislu i da se digne na jednu veliku razinu. Ove sezone je dobar i ima realne sanse da ide na SP, kao i da bude prvi golman.  Iduci na redu je Jordan Pickford. Prosle sezone sjajnu sezonu imao je u Sunderlandu gdje je prakticki on sam bio jedina svjetla tocka te ekipe, ali nismo tu zbog Sunderlanda. Ostvario je velik transfer, postao je najskuplji britanski golman ikada i 3. najskuplji golman svijeta(o.pa Buffon i  Ederson jedini ispred). Ove godine solidan na golu Evertona, koji mu ne bas sjajnom formom ne pomaze mnogo, međutim Pickford je vec do sada pokazao da se na njega moze ozbiljno racunati u buducnosti.  I pritisak je na njemu dosta velik i Englezi sigurno ocekuju da se Pickford (24)  mora naci na popisu putnika na Sp. Po njegovoj formi, to i je realno stanje stvari. No, kada je u pitanju „jedinica“, sigurno je da je trenutno na vecoj razini od donedavnog prvog golmana  Harta, ali prijetnja mu je Butland koji ima veceg iskustva u reprezntaciji, duze je na toj sceni i za nijansu je u prednosti nad golmanom Evertona. Ipak, nitko se ne treba iznenaditi ako na mjestu prvog golmana osvane i Pickford. Jos je 8 utakmica u PL i sigurno je da ce svaka nijansa odlucivati.  Posljednji na redu, ali nimalo manje vazan je najvece iznenađenje Premiershipa, golman Burnleya – 25-godisnji Nick Pope !! Nick Pope ozljedom Heatona (ni njega ne treba zaboraviti, ali kao sto smo rekli jos se nije vratio i pitanje je kada ce i u kakvom stanje se vratiti Tom Heaton, koji se ozljedio jos tamo u 11. mjesecu) istaknuo se i po trenutnoj formi i ako ce se suditi samo po formi onda Nick Pope MORA imati mjesta na Sp-u u Rusiji . Sto se tice mjesta prvog golmana, to mozda zvuci suludo da se gurne golmana koji nikada nije bio clan niti jedne selekcije  da bude „jedinica“ na Sp-u, ali ruku na srce po trenutnoj formi to je sasvim realno s nogometne strane. Ipak, za takvu odluku treba imati hrabrosti i to je ujedno velika, velika kocka i pitanje je hoce li engleski izbornik biti bas toliki revolucionar. Nekako sumnjamo u to. Po prikazanom, Pope bi trebao imati velike sanse za odlazak na Sp, ali taj nedostatak iskustava u igranju za mlađe selekcija, kao i to da je tek prvi put pozvan  mu je mozda neki minus, ako bas zelimo traziti dlaku u jajetu. No, jos je 8 kola do kraja,  jedan veliki kiks jednog od njih moze utjecati na izbornika Engleske. Znamo da to bas i nije neki zahvalan kriterij, ali konkurencija je jaka i pitanje je tko ce isplivati kao pobjednik.  Ovo je tek analiza stanja stvari, koja moze i ne mora biti tocna. Mozda ce netko misliti da smo zaboravili malo vise  spomenuti i analizirati  Frasera Forstera, ali on je u  losoj ekipi Southamptona izgubio mjesto prvog golmana i mozda je i on najveci gubitnik do sada kada su u pitanju mjesta u reprezentaciji, jer nema sumnje da bi onaj  pravi Forster imao veliku sansu i za mjesto prvog golmana  Engleske. Ovako, tesko da ce uopce doci u obzir za odlazak na Sp, jedino mozda u slucaju nekih ozljeda, ali za sada je njegovo mjesto u reprezentaciji  na razini znanstvene fantastike. Ima jos dosta do Sp-a i sigurno ce se velika borba voditi za jedinicu i mjesto rezervnih golmana u reprezntaciji Engleske. 

JA SAM SAMO SANJAR

Bilo je to sada vec mozemo reci dosta davno. Prve dane škole svi pamte po nečemu. I dok su se moji kolege prvašići koje sam tada upoznao igrali nekakvih meni nebitnih igara, moj pogled je bio usmjeren ka betonskom igralistu i starijim (nekoliko razreda) deckima koji su igrali nogomet. Ne znam ni sam tocno kako sam na kraju zavrsio s njima u igri, vjerovatno sam bio najmlađi ...pa da ne smetam u igri postavljen sam na gol. U tom trenutku osjetio sam moć te uloge- golman. "Čekaj, imam svoj prostor, ne smijem igrati rukom van njega ...ali, ja ih mogu spriječiti da ne postignu gol..." Ta neka misao da sam drugačiji na terenu i da imam tu neku "moć" koju nemaju drugi na terenu, iz dana u dan me privlacila. "Ej, ajde na gol," čulo se na velikom odmoru i poslje škole. I više nije bilo sumnje, kada god se igralo vec su svi znali tko ce na gol. A vec tada imao sam neku golmansku ludost u sebi; poderana odjeća, lakotovi i koljena postajali su moja svakodnevnica...a niti u jednom trenutku me to nije zastrasilo ili odbilo od uloge. A onda nakon nekog vremena, prikljucio sam se u jedan lokalni nogometni klub, naravno kao golman. Ono sto me žalosti danas je to da sam nekoliko godina utakmica proveo bez pravog golmanskog treninga...zamislite to !! Kao dijete koje želi učiti i raditi, nemate nikoga da vam kaze kako napraviti prvu povaljku, kako uhvatiti loptu ...ništa. Ali mislite da me to odbilo od igranja - naprotiv. Pogodite tko nikad nije propustao trening, a pričamo o dobi od 10-13/14g ? Onda sam se prikljucio drugom klubu u kadetima i juniorima , a teren mi je bio udaljen oko 30 km od kuće (jedno mjesto u RH). Stopiranje i ulizivanje roditeljima da me (uz sve njihove poslove i obaveze ) voze na utakmice i treninge svaki dan, raspitivanje tko ide prema gradu da me poveze...postajali su moji hobiji. U to doba smo igrali u najjacem omladinskom rangu u drzavi, protiv najboljih mladih ekipa i na najboljim stadionima u drzavi. Naravno i tu dolazimo da kao jedan mladi (ali opet sada stariji nego maloprije-srednja škola uzrast) nemaš golmanske treninge. Klub nezavidnom stanju, doduse, ne toliko nezavidnom koliko je bila zanemaren taj rad s golmanima. Tu i tamo bi se nesto organiziralo, ali daleko da je to bio neki konstantan rad s golmanima. A onda je s vremenom sve to dolazilo na naplatu. Branjenje za kadete, juniore, ali i seniore, bez adekvatne pripreme se pocelo osvećivati. Nekada branis sjajno, nekada kiksaš, obrana ispred tebe je svaku utakmicu drugacija (nekad sjajni likovi koji su danas profi igraci...nekad užasni igraci). No nemas nekoga tko te razumije, tko te moze savjetovati tko je isto prosao. Mislim imas, ali to je toliko rijetko, da ne mozes reci da imas golmanskog trenera (razumijem ih, jer ni njih klub nije redovno plaćao ili plaćao uopće) Ali tko te pita. A onda ona losija strana. Padovi na pamet, učenje samog sebe odrazilo se na zdravlje ( a za svoju dob sam prosao tada puno terena, uzrasta, liga, od onih potpuno amaterskih, do nekih jako ozbiljnih protivnika). Stalni problemi s koljenom, pa onda laktom, nedostatak rada s golmanima, škola i spletom okolnosti odvojio sam se, ili barem udaljio vise nego sto sam htio od onoga što sam najvise volio. Čak me dosta njih pitalo zasto sam stao, zasto nisam išao dalje u profesionalne vode..ali mi koji smo malo duze igrali nogomet znamo da se ozbiljan uspjeh ne postize u uvjetima kada ucite povaljke i parade sa 17-18.g, i uz to kada se mučite s ozljedama. Iskustvo igranja protiv najjacih ekipa u drzavi, sa i protiv nekih momaka koji su danas ozbiljni igraci ili pak reprezentativci svoji drzava bilo je dobro iskustvo. Netko ce te i osuditi reci sto nisi ovako ili onako, ali znam da na ovoj stranici ima puno onih koji imaju sličnu ili istu priču. Danas gledam, to sve neki tableti, mobiteli, wi-fi, dok je nekad najveca briga bila hoce li te roditelji traziti jer je skola zavrsila u 13, a ti si jos na igralistu u 17h, naravno - igra se nogometa. Vjerovatno i danas ima netko tko zivi tu ulogu na sličan način, a sto to znaci znaju oni koji se prepoznaju o ovom tekstu. A znam da je zivite jer ona ostaje s vama i kada ste vi daleko od nje. Ona tebe nauči da je živiš, a živiš je jer ti to nije bio nekakv hir, kao nekima. Malo njih je spremno zrtvovati se, a ne dobiti ništa za uzvrat, a još manje sve to ponoviti pod cijenu istog ishoda i sve za jedan nedosanjani san. Nadam se da ga tamo netko sanja, kao ja nekada i da će ga dosanjati...mozda necu biti tu, mozda ga necu nikada sresti ili gledati njegovu utakmicu...ali cu biti onaj koji će suosjćetati sa tobom kad ti ispadne lopta u 90 min. iz ruke i pokloniš pobjedu protivniku. Mozda cu ja i dalje sanjati neke nedosanjane snove, ali sigurno necu biti onaj koji ce imati osmijeh na licu kada se skriviš gol u onom jednom trenutku nepažnje, iako si do tada branio super...ali nemoj da te to spriječi, nego sanjaj i dalje ...i dosanjaj. Ako i ne dosanjaš ...znaj da nisi sam.