Uspon i „pad“ Joe Harta

Mnogi danas pljuju i kritiziraju Harta i danas je on na glasu kao taj golman koji „Nema on pojma“ ili „On je presmijesan golman“. Međutim, zasto je to tako ? Ili se pak to čini samo površnim pratiteljima golmanske pozicije, pa i Harta ako hocete. Joe Hart je bio golman engleskog četvrtoligaša, na mala vrata je usao u prvu momcad tog kluba, a nedugo nakon toga je svojim obranama i nastupima dobio poziv u Englesku U-19 selekciju. Dakle kao golman 4.ligasa Shrewsbury Town F.C, unatoc razinim talentima iz klubova u vecem rangu, pa na kraju i najvecih engleskih klubova.  Plavokosi golobradi mladic je naprosto oduševljavao u 4. ligi, pa su i velikani iz Premier Lige slali skaute da vide o kakvom se to golmanu radi. Hart je također bio proglasen za najboljeg igraca 4.lige prema izboru navijača, ali i igrača 2006.g. Sve je to pobudilo interes engleske nogometne javnosti.  Tako je jednom prilikom bio najavljen Evertonov trener golmana kao gost na utakmici, a menadzer Shrewsburya je kasnije potvrdio da  osim Evertona, Harta prate i skauti Arsenala, Chelsea i skoro svi ostali klubovi iz Premier Lige. Na kraju je najkonkretniji bio M.City, tada prosjecna ekipa sa sredine tablice koja je dovela Harta za 100.000 funti. Tadasnji trener golmana u M.Cityu  Tim Flowers, 19-godisnjeg Harta je opisao kao golmana sa velikim potencijalom. No jos uvijek „zelenom“ Hartu je slijedilo dokazivanje, prvo u  Tranmere Roversima (3.liga), a kasnije u Blackpoolu, gdje je bio relativno uspješan. U reprezentaciji Engleske se probio do U-21 selekcije. Na gol Citya nakon ozljede Isakssona po naredbi tadasnjeg menadzera City Erikssona , koji ga opisuje kao najveceg engleskog golmanskog talenta u to vrijeme. Međutim, Hartovu „bajku“  kvari dolazak iskusnog Irskog lisca Shaya Givena !! Hart je vec iduce sezone poslan na posudbu, ovoga puta u Birmingham (novog clana PL-a). Pocetak posudbe bio je noćna mora za Joea Harta. Par grešaka i loših odluka Harta skoro šalju na klupu. Ali tadasnji menadzer mu ipak daje jos jednu sansu, a ovaj mu to vraća na najbolji mogući nacin. U iducih 12 utakmica klub nije bio porazen niti jednom, a svaki put je na gol otpocetka stajao sigurni i pozdani Hart.  Koliko je odlicno branio govori i to da je proglasen najboljim igracem Birminghama za tu sezonu prema izboru navijaca. Stovise, zaludio je pola lige i mnogi velika su ga htjeli u svojim redovima, ali City je bio svjestan da ima „dragulja“ u svojim redovima.   Jednostavno, Hart je bio najjaca karika tadasnjeg Birminghama. U toj sezoni je bio kandidat za najboljeg mladog igraca u Engleskoj, uz bok Fabregasu, Rooneyu i ostalima.  Tu nagradu nije osvojio, ali je zato bio uvrsten u idealnu momcad Premier Lige prema izboru igraca. Dovoljno je reci da je pobijedio jednog van der Sara i Cecha te sezone.  I tu pocinje „era Joe Harta“. Od dolaska u City postavio je brojne rekorde, te uz Cecha ostvario 4 Zlatne rukavice, sto je najvise otkako se ta nagrada dodjeljuje. U reprezentacije se također nametnuo kao „jedinica“ i sve je bilo kao iz price. Međutim, poneke greške koji su mu se dogodile u Engleskoj reprezentaciji, zasjenile su sve ono sto je on dobro napravio. Englezi pouceni losim iskustvima sa Robinsonom, Carsonom i Greenom, gledaju svaki potez Harta pod povecalom, a one lose docekuju „na nož.“ Međutim, Hart i dalje brani solidno, unatoc (ne)opravdnoj skepsi svojih navijaca. A onda dolazi Guardiola i svojim potezima uvjerava sve da je Hart los golman(kasnije mu se to na neki nacin  osvetilosa Bravom) . Iako svaki trener ima pravo odlučivati o svom kadru, činjenica je da je Hart koji je najduze vremena od svih proveo u Cityu, ponižen i potjeran poput psa, a engleski mediji kao da su jedva čekali uzivati u „festivalu“ po imenu „Ponizimo Harta, kao golmana, ali i kao čovjeka.“ Hart je preko noci postao nepoželjan i tihi krivac za sve lose igre Engleske reprezentacije,  a oznacen je kao i najslabija karika. Kada se sjetimo da je Engleska reprezentacija sa mozda najboljim veznim redom u svijetu, ostala bez  Ep-a, onda ovakva teorije zaista zvuci glupo. Ali nema veze, golman u ovom slucaju Hart je bio taj krivac, kao i najslabija karika Engleske.  Najveca mana Harta je navodno bila ta cuvena igra nogom, da bi on u svojoj zadnjoj utakmici za City imao 100% tocnih dodavanja , kao da je nesto zelio poruciti Guardioli. Međutim, posuba u Torino bila je više čin javnog linčovanja, jer su mediji (ponajvise engleski) uzivali pišući o propasti Harta i njegove karijere. Naravno, sve to ima utjecaja na psihu i zivot jednog golmana, unatoc profesionalizmu. Na kraju svi smo mi od krvi i mesa, pa tako i Hart. Njegova psiha i sampouzdanje je bilo zestoko poljujano, a kada golmanu uzmete to, uzeli ste mu sve.  Dolazak u W.Ham je bio povratak na „mjesto zločina“. Engleska javnosti pocela mu je brojati krvna zrnca i čekati kada ce to Hart lose procijeniti ili ispucati loptu da ga opet proglase krivcem za nesto.  Pratim Harta od njegovog dolaska u City i vjerujte, on danas nije onaj golman od prije – tamo iza kulisa se nesto događa sa tim momkom, njegovim pouzdanjem i psihom. Ne pokusavam umanjiti sjajnu formu Adriana, koji je pokazao kako izgleda golman pun samopouzdanja i „jake  glave“ i stvarno brani sjajno u W.Hama i sada i prethodnih sezona. Međutim,  ono sto je danas Pickford, ili Butland nekad je bio Hart, to znamo svi mi koji smo ga pratili od njegovih pocetaka i bojim se da bi poneki kiks i njih dvojicu odveo u smjeru Hartove sudbine. Hart je također bio taj „the next big thing“, ali danas je na rubu nogometne propasti. Mjesto u reprezentaciji mu je ozbiljno ugrozeno, upravo iz razloga sto je od njega samo ostalo ime, onaj pravi Hart je potresen i on na terenu nije ni sjena onoga Harta kakav je bio prije 4-5 sezona, da ne govorim sa pocetka karijere. Upravo moguci gubitak Harta bi moglo ugroziti njegovu karijeru i mjesto u vrhunskom nogometu.  Dok ga mnogi strucnjaci i „strucnjaci“ i navijaci  kritiziraju i ismijavanju, uvjeren sam da je on „žrtveno janje“ Engleske reprezentacija, golman koji je dozivio neviđenu i nezasluzenu hajku od navijaca do struke(dok  lose igre njegovih kolega iz repezentacije prolaze neopazeno) , ali i da je igrac kojem se status nadolazece zvijezde obiju o glavu djelom i zbog gresaka na golu njegovih prethodnika. Nadam se da ce se Hart izdignuti iz ove situacije, jer ovo sto gledamo zadnjih sezone, nije Hart nego golman cije je pouzdanje i psiha ranjivo i poljuljano.  A to je nesto najgore sto se golmanu moze dogoditi. 

Tko je zapravo Ederson Moraes  ?? 

Nogomet je poceo igrati u Sao Paolu, ali nakon samo jedne sezone odlazi Benficu. Kao 15-godisnjak dosao je u Portugal i pridruzio se omladinskim pogonima Benfice , međutim buduci da nikada nije potpisao profesionalni ugovor, 2011.g odlazi u Ribeirao, u 3. portugalsku ligu. Samo sezonu kasnije dovodi ga Rio Ave.U Rio Aveu se brzo nametnuo, te ubrzo dobiva novi ugovor do 2019, a slijedi i poziv za reprezentaciju Brazila U-23. Iz Rio Avea je pak stigao u portugalsku Benficu za u danasnje vrijeme mizernih 500.000 eura. Doduse, tada se trebao tek dokazati na djelu pod budnim okom trenera i skauta portugalskog kluba. Ipak, znali su u Benfici da mladi Brazilac ima potencijala, te su mu vec tada stavili otkupnu kaluzulu vrijednu velikih 45 milijuna eura, vjerovatno i sami svjesni da ga ne zele ponovo tako lako izgubiti. No, nije prica zapocela samo tako za Edersona, odigrao je 4 utakmice za B momcad te 3 utakmice u Liga kupu prije nego je u svom debiju zamijenio Cesara koji se ozljedio u utakmici sa Sportingom. Upravo je Cesar, koji se "vracao u zivot" nakon turbulentnog vremena provedenog pod ugovorom s QPR-u, stajao na putu Edersonu ka mjestu prvog golmana. Ederson je nakon toga odigrao jos 11 utakmica zaredom za Benficu, i tako ostavio iskusnog Cesara na klupi  pri tome osvojivsi titulu prvaka Portugala. Mnogi su bili zadivljeni mirnocom i talentom rezervnog golmana, koji je imao velike zasluge za sjajne igre Benfice u to vrijeme. Iz Benfice su tada javno priznali da nisu znali da je tako dobar golman do te sansu koju je on itekako iskoristio. Za njega je rijeci hvale imao i sam Cesar, ciji je status upravo poljuljao njegov mladi sunarodnjak. Ali to nije narusilo njihov odnos, stovise, Cesar je bio njegova velika potpora u svemu. Zvuci malo cudno, ali tako je to u svijetu golmana. Prije njegova transfera u City, Cesar je rekao za njega :"To je golman pred kojim je brilijanta buducnosti. Tehnicki je jako dobar, igra nogom mu je jako dobra...". I zbilja, u portugalskom prvenstvu kao i u kup natjecanjima Ederson je  briljirao, pa je tako u utakmici protiv Giumaresa iz gol-auta prebacio loptu daleko na protivnickoj polovici, uhvativsi pri tome na spavanju obranu protivnicke ekipe (nisu vodili previse  racuna o tom da iz gol-auta nema zaleđa) te je Benfica rijesila utakmicu u svoju korist i osvojila titulu. Sve te igre nisu prosle nezapazene pa ga je Guardiola odlucio dovesti u svoje redove. Ederson je tako preko noci od postao 2. najskuplji golman svijeta i dobro izenadio one malo slabije poznavatelje golmanske scene. Ipak, engleska Premier Liga je uvijek svijet za sebe, jaka konkurencija, puno utakmica i protivnici uvijek neugodni za bodove i za moguce ozljede, tako da Edersona nije cekao nimalo lagan zadatak. Pri tom valja napomenuti da mu je konkurencija C.Bravo, koji se jednostavno nije sanasao najbolje u PL, a zbog njegove lose forme iduci golman je također bio pod povecalom. Ipak, Ederson bas kao i za vrijeme debiju u Benfici dolazi hrabar, potpuno neimpresioniran nit konkurencijom niti bilo čime drugim i za sada djeluje jako dobro na golu Citya. U reprezentaciji gleda u leđa Rominom Alissonu, ali nije iskljuceno da se i to promijeni. U svakom slucaju Brazil je dobio jednog kvalitetnog golmana. Iz primjera Edisona vidimo i to  da je on golman koj je spreman cekati sansu, ali onda kada je dobije, jednostavno je nepusta. Kada je rijec o privatnom zivotu vrijedi izdvojiti tu njegovu ljubav prema Portugalu, a u vise navrata je izjavio da je kupio kucu tamo, da mu kcerka prakticki Porugalka, ali i to da u buducnosti planira zivjeti u Portugalu, a ne u svom Brazilu. U prilog tome svakako ide i to  da ga je Portugal nogometno odgoji  kada je dosao u tu drzavu sa 15.g. 

Tko je Nick Pope, golman Burnleya koji je zaludio otok ?

Karijeru je poceo u Ipswich Townu, klubu za kojeg i privatno navija. No, nakon nekog vremena provedenog u omladinskoj školi Ipswich mu se zahvaljiva na suradnji te je 16-godisnji Pope prisiljen potraziti srecu drugdje. Odlazi u 5.ligasa Burya gdje jedno vrijeme cak i preuzima "jedinicu" sa samo 16.g. Zanimljivo da je tadasnji manager Burya izjavio :"Nick je najtalentiraniji igrac koji je prosao kroz omladinske kategorije sportske akademije West Suffolka i Bury Towna. Iskreno, mislim da Nick Pope moze ici do samog vrha." Malo tko je vjerovao u njegove rijeci tada. Pope je bio član West Suffolk Koledza i bio član reprezentacije Engleskih Koledza. Međutim, dobre igre Nicka Popea zaintrigirale su Charlton koji ga dovodi u svoje redove, nakon sto je prethodno prosao probu kod njih. Nije se odmah naigrao te su uslijedile posudbe u Harrow Borough, Welling United, Cambridge United, Aldershot Town, York City te u Bury. Charlton je također pristao plaćati Popeovu školarinu kako bi dobio dilpomu iz sportskih znanosti na Sveucilistu u Roehamptonu, jer je te planove imao prije potpisa za Chartlon. U veljaci 2012, potpisao je 2-godisnji ugovor, ali je debitirao tek u svibnju 2013.g u Championshipu protiv Bristola (4-1 pobjeda), zamijenivsi provog golmana Buttona. U Charltonu su postali svjesni da imaju kvalitetnog golmana u svojim redovima i nedugo nakon debija dali mu novi 3-godisnji ugovor. U međuvremenu je stalno isao na nove posudbe, međutim, uspio je skupiti 33 nastupa za Charlton prije nego je otisao u tada novog prvoligasa Burnley. Unatoc tome sto je Charlton potpisao ugovor do 2018.g, ponudu Burnleya nitko nije mogao odbiti. Za sve su to zasluzne i sjajne igre na posudbama gdje se izdvajaju ona u Yorku u sezoni 2013-14 gdje je u 24 nastupa imao 16 clean sheetova, ali i posudba iz 2014/15 sa Buryem kada im je pomogao uci u 3. ligu. U Burnley je dosao biti 3. golman iza Heatona i Robinsona. I tako je poceo sezonu ne sanjajuci da ce uopce zaigrati tako brzo u Premier Ligi. Ipak, pred sam ulaz u novu sezonu Paul Robinson se povlaci iz nogometa i objavljuje kraj karijere. Ipak, Pope i dalje ostaje u sjeni sjajnog Heatona. A onda Heaton dozivljava ozljedu ramena i svoj debi dobiva anoninmni Nick Pope. Mnogi su bili skepticni oko toga da se "jedinica" povjeri neiskusnom golmanu koji nikada nije branio u najjacem rangu. Ali Pope ima drugacije planove, te sjajnim igrama odusevljava struku i navijace te pokazuje da moze dostojno zamijeniti Heatona. Uprava Burnleya nije mu odmah vjerovala te je odmah angaziran nekadasnji golman M.Uniteda Andres Lindegaard. Međutim, Pope je i dalje nastavio sa odlicnim igrama te ostavio iskusnog Lindegaarda na klupi. Nick Pope nedavno je dobio jos jedno priznanje te je nominiran za najboljeg igraca mjeseca u Premier Ligi, a to je nesto sto samo dokazuje sjajnu formu, trenutno ponajboljeg igraca Burnleya, 25-godisnjeg golmana Nicka Popea.

KADA ODU SVI , MI SAMI OSTAJEMO 

Fascinantna je ta uloga golmana. Onaj golman koji brani amaterski i onaj koji brani profesionalno, pa čak i na jednom visokom nivou, ma na najvecim pozornicama svijeta, imaju jednu stvar zajednicku - obojica mogu kiksati i vise nema povratka. Sav trude ekipe pada u samo jednoj sekundi nepaznje ili loseg postavljanja ili necega treceg. I nitko te vise ne pita kako si pogrijesio, zasto si pogrijesio, jesi li dobro vidio loptu ili si imao problema sa rukavicama, opremom, ili ti je mozda zasmetalo prejako sunce, prethodna losa reakcija suigraca - to nikoga ne zanima. Ono sto je svima zanimljivo, i ekspertima i laicima je- tvoja greska. Neki ce reci, pa to je razlika između amatera i profesionalaca, ali zar je ? Upravo je mnogim vrhunskim golmanima propala zavidna karijera zbog greska, nakon kojih su ih mediji i javnost izrugali, pa cak i prijetili smrću. Znate, tesko je objasniti nekome tko nikada nije branio kako je to kiksati na samom pocetku utakmice, a znate da vas ceka jos 80-tak min posla i igre.Ili onaj nesretni ubacaj u krajem utakmice, kriva procjena i buuummm - nemilosrdna kazna stize. Uvuce se neki strah u vas, nesigurnost i samo vi znate kroz sta prolazite u tom trenutku. Posebno mlađi golmani koji tek iskuse takve stvari. Imate osjecaj da vam Mjesec ide u ruke da bi vam ispao iz ruku. Na vrhunskom nivou, to je nekad jos i teze, jer iza vas je cijela gomila navijaca, ili cijela nacija čiji ste san upravo unistili.Kako i sto je bilo - nikoga ne zanima.  Naravno, sa golmanima se radi na tom, pogotovo na nekom jacem nivou, ali nema te tehnike i savjeta koji ce vam pomoci kada vidite loptu u mrezi, a znate da ste jedini krivac za to, iskljucivo vi. Ipak, čar golmanske uloge je ta sto uvijek mozete biti vi taj koji ce spasiti ekipu i donijeti obrana i bodove. No, na mogucu gresku nikad ne smijete gledati kao na nesto lose. NIKAD !!! Jer ta greska je nesto sto vas cini boljim, ali samo ako znate uciti iz nje i ne ponavljati je. U protivnom moze vas dotuci mentalno, a to vjerujete, nije nimalo ugodno. Pogotovo kada nemate savjet ili podrsku svog trenera(golmana), ali i suigraca. Golmanski posao je takakav, nema veze koliko ulazete u sebe, koliko naporno radite ili u kakvim uvjetima radite; ma nista vam to nece biti garancija da necete kiksati, ispasti smiješan, glup ili kostati momcad uspjeha. Nemojte da vas moguci kiks ugrozava mentalno, jer ako nisi jak u glavi, nije bitno kakav refleks imas, koliko dobro citas igru itd, neces ostvariti ono sto zelis. Kada golman grijesi to svi vide, i tu povratka nema. Ali nije bitno jesi li pogrijesio ili ne, bitno je koliko se mozes nositi sa tim, koliko brzo mozes zaboraviti na to i krenuti dalje, je zapamti - SAM SI SEBI NAJVECI PRIJATELJ, ALI I NAJGORI NEPRIJATELJ.

Sinovi poznatih očeva: prokletstvo ili bogatstvo ?

Znaci 18-godisnji Mile Svilar se pojavi na golu Benfice u Ligi prvaka i skrivi gol, iako je branio prije i poslije toga jako dobro, a odmah se pojave komentari dežurnih "strucnjaka“ poput : „Tatin sin mora braniti,“ „Mora ga se prodati,“ bla bla bla. Shvacam da dosta ljudi prvi put čuje za njega, ali ako ga vi ne pratite i ako vas to ne zanima, ima nas kojima je to hobi i koji volimo tu ulogu i sami smo je nekad prozivljavali ili jos to radimo, ali cemu omalovazavanje po besupućima interneta i to  momka koji je sa 18. vec postigao velik uspjeh .  I ne samo njega, nego i ostalih koji pokusavaju uspjeti . Uostalom  dobro, ako je vec tatin sin, zasto mu tata nije „sredio“ da brani za prvu momcad Anderlechta, nego je otisao u Benficu i to bez sluzbenog nastupa za prvu momcad, stovise, bio je tek 3. golman. Zasto mu nije sredio tih par nastupa da mu poraste cijena ili neku ulogu druge rezerve barem  ? Kako je moguće da je stalno bio član mladih selekcija Belgije (čak 4) sve ovo vrijeme, ako ima toliko boljih od njega u tom uzrastu da ne moze biti ni na klupi i ako ga se toliko „gura“?  Kako je moguće da je taj njegov otac tako utjecajan da je natjerao čelnike Benfice da bas njega kupe za 2m, iako je Benfica poznata po tome da prati mnoge talente sirom svijeta ? Kako je moguće da je njegov otac tako moćan da je natjerao sve glavne skaute najboljih europskih klubova da u svoje biljeznice zapisu ime „Mile Svilar“, jer je Svilar bio na meti i ostalih velikana, ali je izabrao Benficu? Drugo, pa svi klubovi vise-manje zive i zmeđu ostalog i od prodaje igraca. Ali zar mislite da je Benfici cilj stavljati Svilara u prvu momčad samo kako bi ga se prodalo i ako je, realno govoreci,  za koliko? Pa konkretno Benfica je poznata po tome da prodaje igrace tek kada oni dostigu svoju financijsku vrijednost koja im moze napuniti kasu.Uostalom kao i vecina klubova.  Zar ce ga prodati za 5-6 m u ovim igrackim godinama i u ovakvom trazistu, pogotov ako pokaze da vrijedi? Ne zaboravite koliko su cekali Oblaka. Zasto ga ne bi stavili na gol, jer je prvi golman Cesar imao problema sa ozljedom pa zele vidjeti kako se nosi sa velikom scenom i velikim deckima, golman od kojeg očekuju puno. Općenito govoreći, pa cemu toliko negativnosti i ovog balkanskog „po babi i stričevima“.  Ako to funkcionira ovdje na Balkanu, vjerujete da nije svugdje. Negdje se cijene rad, znanje i kvalitet. Imamo primjer i Schemichela mlađeg. Tko je to  „urgirao“ za Kaspera Schemichela sve ove godine ? Njegov otac ? Da on ne valja i da nije kvalitetan, sigurno ne bi dosao do Danske reprezentacije, titule prvaka Engleske i  statusa jednog od najboljih  golmana na Otoku. Ili se mozda  i njega forsiralo da ga se proda i „nabije“ cijena (o.pa zavrsio u nizeligasima nakon nastupa za M.City u Premier Ligi). Njega je cak očeva karijera i unazadila.  Ajmo malo podrzat momaka, koji moze igrati i za Srbiju danas, sutra (iako nismo iz Srbije, pa nas nemojte optuzivati da ga i radi toga branimo ili forsiramo).  Zasto ne razmisljati, samo i iskljucivo kao sportas ? Ne kazem, mozda i nece ostvariti neku veliku karijeru, to nitko ne moze sa sigurnošću predvidjeti. Ali cemu toliko negativnosti i losih komentara oko nekoga (u ovom slucaju Svilara) tko samo zeli uspjeti u sportu ?Iako ga ruku na srce komentari nece puno doticati, ali svejedno.  Uvijek je dobro vidjeti mlade golmane kako se probijaju, i ne samo Svilara, nego i mnoge mlade  golmanima ( i one iskusnije logicno ;) ) i iz nasih prostora, kojima bar mi na stranici, uvijek izlazimo u susret, promoviramo, motiviramo, informiramo i zelimo  sve najbolje, bez ikakave osobne koristi !!!  Nas ne zanima nacionalnost, vjera ili nesto trece, ako nekad nekog golmana manje pratimo ili zaboravimo, to je zato sto ne stignemo ili dovoljno ne pratimo određeni klub ili ligu. Oni koji nas prate duze, znaju da nam je ovo hobi i da nismo profesionalci , ali savjet, pohvalu i konstruktivnu kritiku uvijek prihvacamo. 

Budan sanjati  !!!

Svi vise manje smo upoznati sa onim, sada vec i klišeima o tome da u nogometu ne pobjeđuje uvijek bolja ekipa na terenu. To je tocno, ali povijest pišu pobjednici i kao sto kaze jedna pjesma:"Svijet voli pobjednike". Takva stvar dogodila se sinoc ekipi Paname, koja ni u najluđim snovima nije mogla zamisliti direktni plasman na Sp, čak joj je i odlazak u dodatne kvalifikacije ozbiljno "visio". No dogodilo se to sto se dogodilo, na stranu to je li pravedno ili ne, jer Amerikanci koliko god se žalili i to opravdano nisu smijeli izgubiti od slabašnog i davno optisanog Trinidada i Tobaga. Ne !! To jedna ozbiljna i velika ekipa sebi ne smije dozvoliti i tu svaka priča završava. Naravno kad to dozvolis, dogodi ti se ono sto se sinoc dogodilo Amerikancima, a samim time i Panami. Panama ce tako prvi put u povijesti svoje drzave otici na Sp !!! No, i tu postoji jedna golmanska prica. Naime, prvi golman Paname Jaime Penedo nije mogao ni zamilisiti da ce u svojoj karijeri igrati na Svjetskom prvenstvu. Sa 36.g na leđima, i ludoj situaciji u skupini, pred Amerikancima koji su imali u ruci to mjesto na Sp-u i Hondurasom koji im je vrebao uzeti kvalifikacije, Sp je ipak bilo san. Penedo je jos k tome bio ozljeđen skoro cijeli prosli mjesec i prakticki se tek oporavio. Da mu je netko rekao da ce ici na Sp prije mjesec dana, tesko bi i on sam vjerovao, ali ako ne bude nekih ozljeda, naravno da ce ici i to u 37. godini zivota. Rijec je golmanu koji je branio za panamske klubove do odlaska u Europe, tocnije u Osasunu, ali tamo se nije naigrao pa odlazi u Municipal iz Guatemale gdje upisuje preko 100 nastupa. Za tim srecu trazi u La Galxyu gdje se odlicno snalazi i sa njima osvaja MLS. Nakon La Galaxya put ga vodi u Kostariku i to u Deportivo Sapissu, ali ni tu se nije zadrzao pretjerano dugo i varaca se natrag u Europu, ovoga puta u rumunjski Dinamo Bukurešt. Tu je prvi golman unatoc sto  klub u svojim redovima ima i  Laurențiua Brănescu talentiranog mladog Juventusova golmana i uz to domaćeg igraca. Penedo je prije nego se Panama kvalificirala na Sp rekao da bi mu to bila najveća čast u karijeri, a to mu na kraju i ostvarilo. Za njega tamosnji mediji imaju samo rijeci hvale. Opisuju kao ga skormnog čovjeka kojem je vjera velika uzdanica u životu, a  pokrenuo je vlastitu organizaciju za pomoc mladim sportasima u svojoj drzavi, jer je i sam se dugo mucio sa takvim stvarima kroz svoj sportski put. U karijeri je jos bio proglasen najboljim golmanom CONCACAF Gold Cup ( glavno nogometno natjecanje država članica CONCACAF-a) i to čak dva puta 2005 i 20013. Ima čak 126 službenih nastupa za Panamu, a  trenutno jedino vise od njega ima njegov suigrac Gabriel Gomez. Na Sp-u u Rusiji ce, sto se tice golmana uz Peneda mjesto vrlo vjerovatno naci i njegov kolega golman  Calderon te, ako je suditi po broju nastupa ostalih, kao 3. golman Rodriguez. Iako je jos rano pricati o Sp-u i igrackom kadru, vremena uostalom  jos puno, ali nadamo se da se nece dogoditi neka ozljeda koja bi spriječila Peneda na povijesnom nastupu na Sp-u.

GOLMAN – TO SAM JA ?!

Koliko samo vas koji pratite rad ove naše stranice, pa i ovoga bloga je treniralo ili još trenira bez trenera golmana, ili bez kvalitetnog travnjaka za golmanske treninge? Pri tom pod pojmom „kvalitetan“ ne mislim na kvalitet  kao na  Wembleyu, nego na kvalitet dostojan ljudskog života i zdravlja. Na onaj na kojem ne morate brojat rebra kad padnete na njega, e bas na takvo što mislim. Ali znate j***n je stvar biti taj golman. Što je potreba jednom dječaku da stane tamo gdje nitko neće, da bude vječiti krivac; i onda kada je kriv i onda kada nije kriv. Stručnjaci i oni pametnjakovići prstom ce najprije uprti u vas?  Što to natjera jednog dječaka da bude onaj kojem treba dodatna operama za svaki trening, a pri tom i troškovi (većinom po džepu jadnih roditelja), i što tjera jednog dječaka (ili djevojčicu, naravno, ali znate na što se misli) da uvijek nosi par kila opreme više od ostalih, da poslije kiše „razveseli“ majku sa par kila blata na sebi ? I na kraju, što ga drži da ide toliko na treninge gdje ga u većini slučajeva igrači napucavaju loptama sa 5m prilikom uvježbavanja nekih akcija, a on bez golmanskog trenera praktički gubi vrijeme. Drži ga ta neka luda ljubav za tom ulogom, taj nekakav osjećaj da si drugačiji na terenu, da možeš sve ono sto ostali 10 igrača ne mogu. Ta tvoja ljubav te često košta dosta ozljeda i razočaranja, kao i lijepih trenutaka, ali ti joj se uvijek vraćaš. Čudno je to, jer onaj tko je jednom bio golman, tko je živio tu ulogu, nece se sigurno smijati nekom, pa čak i nepoznatom golmanu kad pogriješi. Ali jedna stvar te svakako sputava u svemu tom, a to je nedostatak golmanskih treninga i uvjeta. Nekada pokušavaš sa kolegom golmanom sam sebi glumiti trenera pa se rade neke vježbe, ali sve to je bez velikog smisla. Ili ako klub ima golmana trenera, onda ili mogu si priuštiti tek pokoji trening tjedno, a i to ne omogućuje neki super napredak, neki napredak sigurno (bolje išta nego ništa), ali za neku ozbiljnu  karijeru ili uspjeh teško. Naravno, nemojte krivo shvatiti, nije ne moguće uspjeti bez golmanskog treninga, ali nećete naći na puno takvih slučajeva, to je sigurno. Onda je još jedan problem klubova sa prostora bivše države, a to je da recimo dosta golmana počne relativno kasno sa golmanskim treninzima i nekim osnovama, jednostavno jer im klub nikada ranije nije mogao omogućiti to . Sada ce netko reci:“Pa što nije uzeo privatnog trenera i treninge.“ Da si netko može  priuštiti trenirati privatno, dodatno ili kako god hoćete duže vrijeme u nekoj ranoj fazi je također vrlo rijetko (pogotovo u našim državama, i pogotovo u nekoj fazi otkrivanja i učenja osnova). No, vratimo se u realnost, realnost većine nas, a to je loši uvjeti za jednog golmana, nemogućnost da učiš od nekoga, kako pravilno uhvatiti loptu, kako pasti, a ne polomit se itd. I cesto se dogodi da mladi golmani kojima to nije imao tko pokazati padaju i rade stvari onako „kako bilo“ ili „kako mi je lakše“, „kako sam navikao“, i naravno sve im se to prije ili kasnije odrazi na zdravlje. Puno momaka je moglo napraviti puno ozbiljnije stvari i karijere da im je netko imao pokazati ili raditi dovoljno sa njima ili da nisu morali trenirat na užasnim terenima.  Naravno, ima golmana koji imaju od malih nogu redovite treninge, i treniraju u sređenim klubovima i to je lijepo znati, ali ovaj tekst je posvećen vama koji niste bili te sreće, vama koji ste pokupili toliko ozljeda, koji ste ostali „zarobljeni“ u amaterskom nogometu zbog nedostatka golmanske edukacije i uvjeta, vama koji ste dali nogometu puno, a toj poziciji golmana još i više, vama koji i danas osjetite posljedice branjenja po različitim podlogama , vama koji ste branili toliko utakmica bez golmanskih treninga i umjesto napretka, vi ste čak i stagnirali…vama o kojima nitko ne piše ništa, vama koji živite ulogu golmana na ovaj ili onaj način, vama koji ste uvijek na strani golmana, vama koji nemate silne novce na računima i živite ulogu golmana daleko od glamura…vama koji dobro razumijete da se ovaj tekst odnosi na vas. I onda se netko pita kako to da Njemacka, Španjolska , Italija ili netko četvrti ima tako dobre golmane. Pa odgovor je u tome da se sustavno ulaže u njih, na ovaj ili onaj način. Vjerujte da jedan Donnarummma ne bi bio tu gdje je (ima ih jos, ali on je samo jedan od primjera da ih sad ne nabrajamo) da je poceo učiti neke osnove golmanske sa recimo                 17.g, a znam da takvih i sličnih prica ima i među vama, nažalost. Bez obzira na sve …vi ste golman koji voli tu ulogu čak i više od onoga kojeg gledate na TV-u i tu vasu ljubav vam nitko ne moze uzeti ili osporiti. Golmani – to ste vi !!!

Tko je Kepa Arrizabalaga ?

Već dugo imam namjeruu da napisem jedan tekst o ovom mladiću, pa konacno da i to dođe na red. Vjerujem da ste vise ili manje upoznati sa ovim mladićem, ali evo nesto vise o njemu. Vec kao 10-godisnjak dosao je u Athleticovu omladinsku školu. Svoji debi u seniorskom nogometu pravi kao 17-godisnjak u 4. ligi nastupajući za Basconiu. Vec 2012.g pozvan je nekoliko puta u prvu momcad, ali nije imao ozbiljnu ulogu. Godinu kasnije vec je punopravan član B ekipe gdje je ubrzo i debitirao u 3. ligi , a u međuvremenu postaje i člane U-18 reprezentacije.Nedugo nakon igranja za U-18, postaje član i U-19 vrstom sa kojom osvaja Ep.  Nakon toga ima problema sa preponama te pauzira 5 mjeseci. Onda se ustalio kao "jedinica" u B momcadi, ali nakon toga lomi ruku i opet pauzira. Njegove igre ipak nisu prosle nezapazeno pa ga Getefe zeli na posudbu zbog ozljeda tadasnjeg svog prvog golmana Moye, ali Bilbao to glatko odbija. U Bilbau pomalo postaju svjesni njegova talenta pa ga zele oprobati u 2. ligi, te on odlazi u posudbu u SD Ponferradina. Tu se dokazuje kao dobar golman, ali onda ga ceka novo dokazivanje i nova posudba, ovaj put u jos jednom drugolisasu Valladolidu, gdje Kepa brani sjajno i "cemenira" mjesto prvog golmana. Kao nagradu napokon dobiva mjesta u momcadi, ali kao 3. golman iza iskusnog Iraizoza te Herrerína. Malo po malo Arrizabalaga dobiva sansu u prvoj momcadi da bi na kraju zavrsio tu svoju debitantsku sezonu u La Ligi sa cak 23 nastupa, sto je bilo dovoljno čelnicima Athletica da se zahvale na uslugama iskusnom Iraizozu, jer nova zvijezda je bila rođena. A sjećate onog intervju (kojeg smo nedavno objavili na stranici) gdje Iker kaze da ce novi izbornik Španjolske postepeno uvoditi mlade igrace koje poznaje dok je bio izbornik U-21.g ? E pa to se i ostvarilo. Kepa Arrizabalaga pozvan je u A reprezentaciju Španjolske umjesto Reine koji se tada ozljedio (o.pa u ožujku ove godine protiv Izraela). To je ujedno bio šlag na tortu njegove karijere. Prije par mjeseci branio je za Španjolsku U-21 vrstu gdje su porazeni u finalu od Njemacke. U zadnje vrijeme kruze price da se nekoliko europskih velikana zainteresiralo za njegove usluge, a ponajvise Real Madrid. Ipak, poznavajuci odnose Baska prema Realu ne treba zuriti sa najavama moguceg transfera. Sve u svemu, ovaj momak je jedan velik talent, a samo pozivanje u reprezentaciju uvijek bogatu golmanskim talentima znaci da na njega itekako treba obratiti pozornost. No , jos je mlad, nepune 23.g su mu i jos ga velike stvari ocekuju u karijeri, nadajmo se da ce odabrati pametno, pa kako god na kraju on odlucio da je najbolje za njegovu karijeru. Vrijedi spomenuti i to da je ovu sezonu (ocekivano) poceo kao prvi golman, a vec  je protiv Eibara proglasen igracem utakmice.  Bit ce zanimljivo pratiti njegov razvoj, to je sigurno.

Tko je bio Bert Trautmann ?

Skulptura Trautmanna u skolpu muzeja M.Citya, ako se ikad netko turisticki tamo nađe, preporucujemo posjet skulpturi ovoga zanimljivog čovjeka, ali i golmana 

Prije nekoliko dana smo objavili jedno humoristicnu usporedbu njegove ozljede vrata, tocnije loma vrata i Asensiovu nesrecu(infekciju)  prilikom brijanja nogu. Vecina vas se zaintrigirala za Trautmanna, dok jedini nemaju pojma tko je on uopce, drugi su to naculi, a treci misle da je njegova ozljeda vrata, odnosno lom vrata tek neka medijska šuplja prica i da to nije moguce. O tome cemo nesto kasnije. No, tko je zapravo bio Bert Trautmann ? Bert Trautmann bio je Nijemac rođen u Bremenu, koji je uredno sluzio vojsku vremena u kojem je zivio, tj. Hitlerovu vojsku, stovise, bio je uzoran član Hitlerove mladeži. U tadasnje doba profesionalni nogomet nije bio toliko razvijen pa je poceo  radio kao automehanicar.  U ratu je bio uzoran i dobar vojnik, ali nije sluzio kao „obican vojnik“ nego kao padobranac. Njegova velika želja bila je da bude pilot, ali je prvo radio kao telekomunikacijski operator, da bi na kraju zavrsio kao padobranac.  Bio je odlican na ratištu te ga je nacistička Njemacka odlikovala  sa čak 5 medalja i redom „Željeznog križa“. Međutim, tijekom jedne vojne operacije je uhićen i isporucen je na milost i nemilost britanske vojske. Kasnije je odveden u jedan zatvorenički kamp, da bi nesto kasnije mu bila ponuđena deportacija natrag u Njemacku, koju je on iznenađujuće odbio. To se u pocetku pokazala kao losa odluka, jer su ga masovno vrijeđali i napadali gdje god bi se okrenuo, sto je bilo i razumljivo jer se ipak radilo o bivšem uzornom nacističkom vojniku.U zatvorenickom kampu je bi nekada i zaigrao nogomet, pa je tako presao sa svoje omiljene pozicije napača, u golmane.  Zapoceo je zivot na jednoj farmi gdje bi povremeno branio za jedan lokalni klub po imenu St Helens Town (o.pa danas su članovi 9-10 rang engleskog nogmeta). Branio je jednu sezonu i to jako dobro, te ga primjećuje M.City i dovodi u svoje redove, unatoc interesu Burnleya. City je tada igrao u prvoj ligi i taj potez je bio dosta čudan, a njegov dolazak u City navukao je bijes engleske javnosti do te mjere da je na ulice izaslo preko 20.000 ljudi da prosvjeduju protiv toga.Bilo je tu svecega, od vracanje sezonskih karata i uvrede na gostovanjima. Ipak, Trautmann  je branio u svakoj od iducih 250 utakmica „Građana“. U jednoj od tih utakmica, tocnije finalu FA kupa protiv Birminghama u jednom startu se sudario sa igracem protivnicke momcad i slomio vrat. Naravno, u tom trenutku osjetio je silovitu bol, ali utakmica je bila vazna i iako se u nastavku razumljivo gotovo stalno drzao za vrat, odigrao je susret do kraja(branio 17 preostalih minuta). Kada je isao po pobjednicku medalju, prema pricama svjedoka njegov vrat je bio vidljivo iskrivljen. Nakon utakmice osjećao je uzasne bolove, a pretrage su nakon 3 dana pokazale, na zaprepastenje lijecnika, da je Nijemac nastavio susret sa slomljenim vratom.  Ipak, Trautmann niti jednom trenutku nije bio svjestan da se radilo o lomu vrata,, štoviše, kasnije je  izjavio: “Da sam znao da se radi o puknuću, napustio bih teren brzinom munje.“ Zaprepasteni doktor koji ga je pregladavao mu je rekao da je vec trebao biti mrtav. Navodno mu je drugi kralježak pukao na dva dijela i naslonio se na treci(i ne, lom vrata odnosno kralješka ne mora nuzni uvjek znaciti i smrt), te mu je prema rijecima strucnjaka nagli trzaj ili jos jedan udarac u vrat mogao biti koban. Zanimljivo je i to da je se pojavio na proslavi u jednom kafiću sa bolnom grimasom na licu, a njegovi suigraci su mislili da je obnovio istegnuće nekog mišića iz prošlosti. Nakon te ozljede je morao pauzirati 7 mjeseci. No, vratimo se na njegov zivot i karijeru, jer ga mnogi nepravedno pamte samo po tome. Untoc uvredema, prijetnjama smrcu, na golu je djelovao impresivno i izluđivao protivnicke igrace. Ipak, ekipa nije bile nesto posebna, pa su ubrzo i ispali iz lige. Imao je Trautmann tada ponuda čak i da se vrati igrati u Njemacku, no u međuvremenu se oženio Engleskinjom, tako da je ostao u svojoj „novoj“ drzavi. Pomalo se privikavao na život u Engleskoj, a priznao je da je kao dosta mlad bio „zatupljen“ Hitlerovom pogrešnom ideologijom. Sa Cityem se nedugo nakon ispadanja i vratio u najjaci rang. Prije ovoga finala u kojem je slomio vrat, igrao je jos jedno finale FA kupa, ali je City tada izgubio od Newcastlea. Trautmann se sve vise „uvlacio pod kožu“ Englezima, prvenstveno svojim fantasticnm igrama i obranama, pa je tako prvi strani igrač, a ujedno i golman koji je osvojio nagradu za igrača godine. Ipak, kroz zivot se susreo sa tragedijom kada mu je 5-godisnji sin preminuo, sto ga je mentalno skoro dotuklo. Nakon rođenja drugog sina, pomalo se oporavio od šoka i ponovo uzeo „jedinicu“ u Cityu i to vrijeme se nametnuo kao jedan od najbolji golmana toga vremena. Kraj karijere je objavio 1964.g, a doslo ga je pozdraviti vise od 48.000 ljudi, sto je nevjerovatno ako znamo kroz što je sve morao prolaziti. Pokušao je jos igrati u jednom lokalnom klubu, ali to je trajalo tek par utakmica, onda je poceo raditi kao trener (menadžer), ali nije išlo. Kasnije je imao jos nekih epizoda vecinom u nizeligaškom nogometu, kao jedan od direktora klubova, ali ni tu nije imao pretjeranog uspjeha.  Vratio se čak i nekim mehanicarskim poslovima, ali onda je u sklopu dogovora sa Njemackim nogometnim savezom bio trener po raznim djelovima svijeta. U međuvremenu se rastao sa ženom te je imao jos 2 braka, dobio priznanje za promicanje britansko-njemackih odnosa kroz nogomet. Umro je u 89. godini 2013.g u Španjolskoj, a za njega se tvrdi da je bio jedan od najbolji golmana svijeta u svoje vrijeme, jedna zanimljiva ličnost, čovjek koji je bio spreman priznati svoje greške  krenuti iznova,  i svakako jedan od golmana koji su obilježili razodblje nakon Drugog svjetskog rata. Da nije imao nacističku pozadinu mozda bi se o njemu jos vise čulo, a možda bi dosegao i jos veća postgnuća....eto takav je bio „golman sa slomljenim vratom.“ 

Prica o čovjeku koji odbija odustati !!!

Karijeru pocima u Chartlonu, gdje se u pocetku nije nabranio pored svog sunarodnjaka

Darrena Randolpha. Odlaskom Randolpha i dalje ga je čekao zivot u sjeni, ovoga puta Nickya Weavera. No nakon nekog vremena izbacio je Weavera iz prve postave i učvrstio se na golu Charltona za kojeg je upisao 96 nastupa. Nakon toga, slijedi nagrada i transfer u Newcastle, a na rubu transfera koji se kasnije i ostvario bio je Forster ( o.pa transfer u Celtic), no to nije olakslo put Elliota niti malo, stovise,letvica je podignuta visoko, a cekao ga je jako kvalitetan konkurent - Tim Krul !! Ubrzo je upisao debi, ali kasnije je bilo dosta uspona i padova, a onda sezonu 2015-16 pocinje kao tek 3. golman Svraka, iza Karla Darlowa te spomenutog Krula. No, kako kazu dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, pa je tako Ellitou "dobro dosla" Krulova ozljeda koljena i Darlowa ozljeda gleznja. I tako se Elliot docepao "jedinice" i branio soldino, ali "idila" nije dugo trajala. Naime, tijekom reprezentativnog okupljanja Elliot je ozljedio prednje krizne ligamente koljena sto ga je potpuno izbacilo iz ritma gotovo 9 mjeseci, pa je tako izgubio mjesto i u klubu i u reprezentaciji i nije isao na Ep 2016.g. Kada se napokon oporavio, vise nije bilo Krula koji je otisao na posudbu, ali u međuvremenu se pojavio belgijski golman Selz, te Darlow koji se probio do mjesta prvog golmana. Međutim Selz se nije najbolje snasao pa je Darlow preuzeo mjesto prvog golmana. Vec tada su pocele špekulacije da od njegove karijere nema nista i da je njegov ostanak u Newcastleu upitan. Morao je sve uraditi ispocetka, ali on nikada nije prestajao vjerovat u sebe. Kada se vratio, prva 2 mjeseca nije bio u prvom planu, a jos iduca 2 je prilike dobivao "na kapaljku". A onda kada je konacno dobio pravu sansu, nije ju ispustao i odigrao je kljucne utakmice za ulazak Svraka u Premier Ligu. Mnogi su opet sumnjali u njega trazila mu se konkurencija opet, govorili su mu da vise nije isti golman, da je sklon ozljedama, ali on je izasao kao pobjednik. Selz je otisao na posudbu, Krul također, a Rob je zadrzao mjesto prvog golmana pred svojim prijateljom i konkuretnom Darlowom. Pomalo se vraca i u kadara reprezentacije, gdje ga opet ceka covjek s pocetka price - Randoph, ali iskusni Westwood !! Međutim da nije prosao pravi pakao u zadnjih par godina, pitanje je kakav bi bio hijerarhijski redosljed po pitanju golmana u R.Irskoj. Iako su i Randolph i Westwood, dva kvalitetna golmana. Danas je prvi golman Newcastlea, u kadru je reprezentacije i samo mu zelimo da ga ozljede zaobiđu jer smo vec pomislili da ce ozljede unistiti jos jednog golmana koj nije sve rekao u nogometnom svijetu.

GOLMANSKI PRIJELAZNI ROK (ljeto, 2017)  – TKO, GDJE I ZAŠTO ?

I ove godine prijelazni rok za golmane bio je dosta značajan i moze se reći da su golmani opet imali zapazenu ulogu, sto nije uobičajno, pogotovo jer je nogometom zavladala ludnica po pitanju davanja ogromnih količina novaca, vecinom za ofenzivne igrace. No, okrenimo se golmanima. Jordan Pickford za 30 miliona funti postao je najskuplji britanski golmana ikada i treci najskuplji golman svih vremena (o.pa Buffon i dalje prvi), tako da za njega „nema pritiska uopće“. Iako se mora priznati da momak djeluje sjajno, nekako drugacije od engleskih golmana i mnogi ocekuju velike stvari od njega.  Jos jedan transfer je bio znacajan ovog ljeta, a to je onaj Edersona iz Benfice u M.City koji je tako postao drugi najskuplji golman svijeta, iako se šuškalo da ce oboriti rekord, to se ipak nije dogodilo.  Ostaje vidjeti kako ce se Ederson snaci u Premier Ligi i kako ce opravdati svoju cijenu. Svoje redove jednom jako pametnom kupovinom osnažio je mozda i najpametniji nogometni kupac – Juventus. Doveli su Szczesnya, momka koji vec ima dosta nastupa za reprezentaciju, odigrao je dosta vaznih utakmica, prosle sezone sjajan u dresu Rome, a kostao ih je za danasnje trziste „mizernih“ 11m funti. Naravno, ove sezone gledat ce u leđa Gigija, ali vec iduce mogao bi lako biti sjajno dugorocno rješenje na golu Juventusa (o.pa Gigi ce vjerovatno u nogometnu mirovinu). Kad smo kod Juventusa spomenimo i to da je Neto otisao u Valenciju i bit ce sjajno ponovo ga gledati kao prvog golmana jer je vec jedan period bio u sjeni Gigija u Juventusu. S druge strane Arsenal je svog 3. golmana Martineza poslao na posudbu u Getafe pa ce bit zanimljivo vidjeti kako ce se i on razvijati buduci da je jedan od rijetkih 3. golmana koji se koliko toliko probio iz samog dna do prvog sastava.  Golman Brigton i Hove Albiona, David Stockdale, nakon sjajne sezone iznenađujuće je napustio novog člana Premiershipa i otisao u „prosječni“ Birmingham.  Joe Hart nakon epizode u Torinu dosao u W.Ham na posudbu sa pravom otkupa ugovora, pa je i ta saga zavrsila. Naravno i Begovic je napustio Chelsea i dosao u Bournemouth,  klub u kojem je vec ranije igrao. Sve je to natjeralo Federicia na odlazak, pa je tako posuđen Nottingham Forestu do (barem) prvog mjeseca.  Danny Ward je vracen sa posudbe u Huddersfieldu u Liverpool, Australac Ryan iz Valencije dosao u Brighton i Hove Albion, Tottenham je doveo nekadasnjeg rezervnog golmana Southamptona Gazzanigu, Swansea je doveo Erwina Muldera kao slobodnog igraca, Leicester odradio dobar posao dovođenjem Jakupovica, Chelsea je doveo Caballera kao slobodno igraca,  a Newcastle je pomalo iznenađujuce pustio na posudbu Krula, svom rivalu za ostanak u ligi Brigton i Hove Albionu, dok se Mandanda vratio iz C.Palaca u svoj Marseille, a Randolph napustio W.Ham i otisao u Middlesbrough. Grk Karnezis je dosao u Watford na posudbu iz Udinesea, iako je njegov agent priznao da su ga trazili mnogi klubovi iz Engleske i Italije. Vrijedi spomenuti da je Green presao iz Leedsa u Huddersfield, Mannone iz Sunderlanda u Reading, Ruddy iz Norwicha u Wolvese, legendarni Al-Habsi napustio Reading i otisao u Al-Hilal, a Cityev  3. golman Angus  Gunn otisao u svoj Norwich na posudbu (o.pa prethodno dosao iz Norwicha u City) , Guzan je iz Middlesbrougha otisao u Atlanta United, a Valdes se oprostio od karjere, bas kao i Paul Robinson koji je zadnje sezone proveo u Burnleyu

.U Francuskoj je Reina bio tražena roba, ali odbio je PSG, a iako se dosta klubova zainteresiralo za Areolu i PSG ga je iznenađujuće bio spreman prodati, od toga nije bilo nista na kraju jer je francuski klub navodno trazio dosta novca za njega. Benaglio je iz Wolfsburga stigao u Monaco, ali tesko da ce se naigrati pored Subasica.  U Italiji je svoje redove vec ranije osnazio Torino dovođenjem srpskog golmana Vanje Milnkovica-Savica, a odlaskom Pandellia u Inter doveli su i iskusnog Sirigua, dok se albanski golman Etrita Berisha iz Sampdorije pridruzio Atalanti.  Bilo je velike sage i oko Donnarumme, ali je on ostao, a jedan od uvjeta bio je i dolazak njegova brata Antonia koji ce tako biti 3. golman Milana ove sezone. Diego Lopez je u Španjolskoj ostao za stalno u Espanyolu, prethodno bio na posudbi iz Milana.  U  Španjolsku je dosao i golman CZV-a Filip Manojlovic i to u Getafe, ali ga za sada nema u momcadi zbog ozljede ili neceg treceg, nismo  uspjeli saznati.  Valenciju je napustio Diego Alves svojim šokantnim povratkom u Brazil u Flamengo, taj transfer je jako tesko shvatiti, ali valjda on zna zasto je otisao…samo mogu reci steta, jer je mogao i puno bolje. U biti, taj transfer osobno nikad necu shvatiti, a vjerujem i vecina vas koji ovo čitate. U Njemackoj je Adler napustio HSV i presao u Mainz, dok je HSV nasao sjajnu zamjenu u vidu mladog i ambicionznog Juliana Pollersbecka (iako je prvenstvo poceo Mathenia), dok je u  Stuttgart je dosao  Ron-Robert Zieler iz Leicestera.  Ochoa je nakon isteka ugovora sa Malagom, i posudbe u Grandi otisao u Belgiju, tocnije u Standard Liege, dok ce Matz Selz također igrati u beligijskoj ligi, odnosno bit ce posudbi iz Newcastlea u Anderlechtu. Bilo je tu dakako jos mnogo povezivanja i špekulacija, ali se nisu ostvarile. Od domacih liga vrijedi izdvojiti dolazak Milana Borjana u CZV, te Vladimira Stojkovica na posudbu u Partizan iz Nottingham Foresta, izdvojit cemo i prelazak člana nase stranice Marka Knezevica u Fk Vozdovac, kojem smo (da se malo pohvalimo ;) ) pomogli reklamiranjem na nasoj stranic u doba kada je bio slobodan igrac. U BiH je Nevres Fejzic Metallege zamijenio Krupom, Dalibor Kozic Zrinjski Goskom iz Gabele, Kenan Piric je ostao u Zrinjskom unatoc navodnom interesu klubova iz inozemstva, Branimir Ruzic iz Čelika otisao u Radnik, Ratko Dujkovic iz Olimpika u Rudar Kakanj,  a iako nije iz domace lige, svakako vrijedi spomenuti da je Goran Karacic je otisao na posudbu u Sandhausen s mogucnoscu otkupa ugovora dok je Plakalo otisao u 3. švedsku ligu u Rosengard. U Hrvatskoj je Letica iz druge momcadi Hajduka prebacen u prvu momcad, Šemper se vratio u Lokomotivu na posudbu, Duka otisao iz Rnk Splita u rumunjski Cluj, iskusni Santini se vratio u Inter Zapresic, Antolovic dosao u Osijek, Matkovic napustio Cibaliju, Mikulic napustio Osijek i otisao na posudbu u Sheriff, dok je dosta rano svoj odlazak iz Inter Zapresica dogovorio i Čović koji je presao u grcki Apollon Smyrnisa.

Nadamo se da smo vam uspjeli sažeti ovaj bogati golmanski prijelazni rok, nekoga smo vjerovatno nenamjerno izostavili, neke lige malo slabije pokrivamo ili jednostavno ne stignemo dovoljno upratiti, pa molimo za razumijevanje, jer je i nama ovaj nacin rada, samo hobi. Nadam se da ste uzivali u teksu i saznali mozda nesto sto vec niste znali ! 

ŠTO JE IKER SKRIVIO ?  

Gledajući popis golmana Španjolske reprezentacije na kojem se trenutno nalaze: De Gea, Reina, mladi Arrizabalaga,a u sirem kadru su jos :Rico, Asenjo i Adrian...zapitamo se zasto nema Ikera čak ni na širem popisu ? De Gea je razumljivo zasluzeno prvi izbor, ali neshvatljivo je da za ponajboljeg golmana svijeta ikada, koji je jos uvijek aktivan i brani dobro, nema mjesta čak ni među prvih 6-7 golmana Španjolske ? Zar je Iker zaboravio braniti ili ne moze biti rezerva De Gei vise, a ujedno i pomoci svojim iskustvom (o.pa igrac sa najvise nastupa u povijesti reprezentacije) cijeloj ekipi, a da ne spominjem da ga nema ni u sirem kadru(uz duzno postovanje spomenutim golmanima) ? Odlaskom Del Bosquea, Iker ne da je izgubio mjesto prvog golmana i rezervnog golmana, nego nije vise nit na širem popisu, sto je sramotno. I nemojte pocimati sa pricama "Star je" ili "Nije vise sto je nekad bio bla bla bla", jer nitko ne kaze da treba biti prvi golman (De Gea je trenutno jedan od najboljih na svijetu), ali zasto se ponasati kao da Iker nikada nije branio za Španjolsku, kao da nikada nije bio najbolji golman svijeta, a bio je "samo" 5 puta (ostala postignuca da ne spominjem). Zasto se razvila misao da je Iker "staro željezo" i da vise nije dobar. Zasto je Reina (kojeg postujem jako) drugi golman, a godinama je gledao u leđa Ikeru, cak i Valdesu? Kao sto rekoh (opet bez uvrede Reini i drugima), zar je Iker zaboravio braniti  ? Pa ljudi moji i sa jednom rukom mu se mora naci mjesto u reprezentaciji, pa makar mjesto "6. golmana" po nekakvom hijerarhijskom redosljedu.Uostalom, brani redovno u Portu koji nije bezvezan klub niti igra u losoj ligi, naprotiv, redovno je u europskim natjecanjima.  Iker je jedan od najvecih ikada, i jos se nije oprostio od reprezentacije niti od karijere, ali javnost ga tretira kao zadnje smece (sjetite se odlaska iz Reala), a iako sadasnji španjolski izbornik tvrdi da su mu "Vrata reprezentacija za njega uvijek otvorena", uvjereni smo da su to samo isprazne price.Olako zaboravljemo tko je Iker i kakvu privilegiju imamo sto zivmo u njegovo doba, i kao njegov veliki fan ne prihvacam nikakvo opravdanje zbog toga sto ga nema u reprezentaciji (cak ni u sirem kadru) i to da ga se tretirao kao da je "staro željezo", a zadnji godina stvorio se, nazalost, nekakv ruzan dojam o čuvenom Ikeru, golmanu koji je po mnogima najveci ikada. IKER NIJE ZASLUZIO DA GA SE TAKO TRETIRA, A POGOTOVO DA NETKO ,NE DAJ BOZE, PREISPITUJE NJEGOV KVALITET.

LUĐAK NA KIŠI

Ne znas koliko sam nogometu dao ..koliko padova...koliko modrica, koliko posjekotina, dao sam mu puno vise nego on meni. Tebi sam mozda obicni luđak, propali sportas, propali golman, ali za razliku od tebe koji tek tu i tamo pogledas dobru utakmicu, ja sam puno toga i sam prozivio. Jeb**s ligu prvaka, ne znas ti kako je doci i u gostima se boriti sa opstanak u 3. ligi, a domacinima poraz nije opcija, ne znas ti kako je iz toplog autobusa iskociti u hladnu i blatanjavu kaljuzu, ne znas ti kako je igrat po suhu i tvrdu terenu koji kao da ti broj svako rebro pri padu.. ne znas ti kako je ne imati golmanske treninge pa se radovati svaki put kad odradis golmanski poput malog dijeteta i upijas sve od svog golmanskog trenera... ne znas kako ti nedostaje sve to, jer dok drugima pricas ispadas dosadan, ali to ti je nekada bilo sve ....ne znas kako je odreci se svega toga, sto zbog ozljeda, sto zbog privatnih obaveza i problema i pogleda na zivot...a kako ces tek bolan znati da bi sve to ponovio u podne u ponoc cak i pod istu cijenu ...mozda onaj golman sa TV-a zarađuje vise i uziva u slavi, ali znaj da nas ima sto volimu tu ulogu mozda cak i vise ...i da ..shvati me kad ne mogu da se zarugam golmanu koji pogrijesi i postane predmetom sprednje ...jednostavno ne mogu....jer jednom sam i bio u toj situaciji..a tko nije ..on ti nikada nije niti bio golman.

Tko je bio John (Jovan) Lukic ?  

Dijete srpskih roditelja karijeru je poceo u Leedsu gdje se probio do prve ekipe i upisao 165 nastupa. Da to nije bila slucajnost pokazuje i transfer u Arsenal 1983. u kojem je također ostvario velike uspjehe, a stariji nogometni fanovi, posebno oni Arsenala i Liverpoola ce se svakako sjetiti da je upravo od njega pocela ona cuvena akcija u kojoj je Thomas dao gol i na jedan od najnestvarnijih nacina u nogometu (kasnije snimljen film o tome, Pitch Fever) postigao gol i ukrao Liverpoolu titulu na njihvom stadionu. Međutim, kasnije je Arsenal doveo legendarnog Seamana, koji zanimljivo bio rezerva Lukicu u Leedsu, naravno tada je to razbjesnilo Arsenalove navijace, ali i ostavilo u čudu cijelu nogometnu javnost na Otoku. Lukic se tada  vraca u svoj Leeds gdje upisuje jos 265 nastupa i osvaja jos jedno prvenstvo Engleske u svojoj karijeri. Nakon toga se vraca ponovo u Arsenala ovoga puta kod prvog stranog trenera u Engleskoj ligi, Wengera. Ipak ovoga puta dolazi kao rezerva, svjestan i sam toga pa sukladno tome igra relativno rijetko. Ipak dolaskom Manningera postaje tek 3. golman. No 2000.g nakon ozljeda ostalih golmana "uskocio" je u prvu ekipu odigravsi 4 utakmice, čak jedno vrijeme postavsi sa 40.g najstariji igrac u Lp ikada (kasnije je oboren i taj rekord), Nedugo nakon toga 2001.g Lukic se oprasta od nogometa. Branio je na reprezentativnom planu za mladu Englesku selekciju, kao i tzv. Englesku B reprezentaciju.Na vrhuncu svoje karijere je imao je i poziv tadasnje Jugoslavije, ali je to odbio. Karijeru je zavrsio tako osvajajuci nekoliko puta Englesku ligu i Fa kup sa Arsenalom te ligu sa Leedsom koji su jedina 2 kluba u kojima je proveo karijeru. 

TAKO BLIZU, TAKO 

DALEKO

Nekada te od terena, stativa, lopte i rukavice odvoje raziliciti razlozi :privatni, ozljede, uvjeti za rad, nemas golmanskih treninga, nemas od koga uciti. I odes, ostavis sve to i krenes nekim svojim putem rastanes se od svog djecjeg sna i zavrsisi srednju, fakultete, radis ..živis ...ali opet ne mozes bez tog povratka na gol, sanjas to, mislis se "Jesam li odustao prerano?" "Jesam li mogao napraviti nesto da sam imao od koga uciti " "Da sam samo imao bolje uvjete? " Onda sretnes nekoga pa te pita :"Sto ne branis jos?" . Ne znam, tesko je sve to reci, ali znam da svaki put na gol stanem sa istim onim užitkom kao i prvi put, željan dokazivanja, željan obrana kao da mi život ovisi o tome, mozda nisam postao profesionalni golman i naravno da ih mnostvo bolji od mene, ali ne znam koliko ih voli ovu ulogu vise od mene. Ides nekad pored djece koja se dobacuju loptom i pitas se :"Je li ijedan strastven kao sto sam nekada bio ja ili je to samo neka faza prije nego se docepa izlazaka i svega sto ide uz to" "Je li ijedan dovoljno "lud" da se uvijek iznova vraca na gol iako igra samo za svoju dusu?" Razliciti razlozi te udalje od nogometa pa i onoga termina kojem se tako radujes, ali ti se uvijek vracas bez obzira na sve. Nekad se pitas je si li tako strastven ili lud ili sta vec, pa se stalno vracas i radujes obranama kao da igras Lp-a, a ne termin sa prijateljima. Danas konacno odem na gol (nakon duge pauze) i uzmem loptu u ruku i sve okolo staje, vrijeme staje i osjetim onu istu napetosti, radost i srecu ..mozda sam zaluđen, mozda lud, ali NISAM IMAO IZBORA, OVA STRAST JE ROĐENA SA MNOM

TKO SAM, ŠTO SAM ?! 

Gledam danasnje generacije, ovaj ima 19.g nije zaigrao "ozbiljan" nogomet ni na terminu, a navodno "voli nogomet", natjecateljski nogomet da i ne spominjem; stadion mu ispred nosa nije otisao na utakmicu u zivotu , ovaj ima 14. ko fo'l i njega zanima nogomet, a vec puši aktivno cigarete, ponekad se zapije sa "drustvom", a onda gledam sebe; do 14.g nisam znao sta je alkohol ili cigarete, noge pune oziljaka i to od šavova jer sam branio na terenima koji nisu bili za igre, ali znate tu pamet "Daj mi loptu, "Ajmo vani" i igraj dok te ne moraju zvat u kucu, jer ce rucak ili se pak mrak spusta. Dok se on tebi hvali kako je probao sve vrste cigara, ja mu se mogu hvalit gdje sam sve stopirao od kuce do stadiona (udaljen 20-tak kilometara) kad bi isao na trening ili utakmicu ili gdje sam sve to branio. To sve neki mobiteli, tableti tko ima boljeg,slušalice i te fore, tek tu i tamo vidis par "zaluđenika" kako šutaju loptu na praznom igralistu, jer su ostali vec u filmu "kave, cigarete, piva"...pitam se: "Zar sam toliko ostario?" Ma nije moguce...sto se do događa ? Shvacam da te kasnije "pukne" ma maturanti i te stvari ..sve je to ok, popij, zapali zabavi se, ali da ti je 13-14.g draze zapalit jednu, nego pogledat utakmicu, odradit trening u nekom sportu, to tesko shvacam, da ti sa 19.g ne znas pravilno potrcati, hodati, zagrijati se ..stvarno ne znam kuda ide ovo sve, a vjerujeta da ih je takvih sve vise...onda se sjetim...pa mozda sam ja bio tek zaluđenik svim time, ne znam mozda i jesam mozda sam lud sto se nekad bacim onako za loptom na bezveznoj utakmici s prijateljima i zaradim si poderanu odjecu ili par ogrebotina , ali se j**no ponosim tim i sve bi to ponovio. 

Ugodan vam dan svima !!

Jordan Pickford – novi Banks ili novi Carson, Robinson, Green ili mozda  Hart….??

Jordon Pickford sa samo 23-godine postao je 3. najskuplji golman svih vremena i zaista je ove godine branio odlicno u očajnoj i jadnoj ekipi Sunderlanda. No, Pickford ima samo jedan problem njegov prvi kiks ili kiksove engleski mediji i javnost mogli bi zestoko okrenuti protiv njega. Iskreno se nadam da do toga nece doci, ne osuđivanja javnosti i medija nego nekih pacerski golova.  Zanimljivo je kako su se Englezi tako lako odrekli nekih  svojih golmanskih talenta kao sto je Carson, čiju karijeru je obilježio onaj nesretni gol Kranjcara na Wembleyu. Nakon toga je dobio pečat nespretnog golmana i sve iduce obrane su „pale u vodu“. Na njegovu nesrecu to se dogodilo nakon one čuvene krtice s Maksimira koja je unistila karijeru Robinsonu.  Neki ce reci „Ma kakav Robinson, oduvijek je bio rupa“, ali stavite se vi u situaciju Robinsona, branite solidno, imate potencijala za sjajnu karijeru i onda vam se dogodi greška u kojoj praktički nista niste mogli napraviti, ali ste jednostavno rečeno ispali budala i cijela nacija vam se smije. Nije tajna da je Robinson javno optuzio engleske medije jer su mu zbog te pogreške dali status kiksera iakao prije te nesretne greške nije imao toliko kikseva. Međutim, zamislite koliko mentalno morate biti jaki da izdrzite takav pritisak; odete kuci kad ono na vijestima – Robinson kiksao, odete vani ljudi vas ismijavaju…gdje god sa se pojavite postajte sinonim za kiks, i to vas ubija mentalno.  Zanimljivo da je i Carsonu nakon one greške karijera krenula nizbrdo. Nova zrtva neuspjeha engleske javnosti uskoro je postao Robert Green.  On je doduse bio malo manje „razvikan“, ali nista manje pošteđen kritika. Postao je prvi golman Engleske, ali nakon onoga kiksa sa Sp 2010. protiv SAD-a, trebalo mu je skoro 2.g da se nađe ponovo u reprezentacije, što vam sve govori. Ponovo je za neuspjeh precijenjene engleske reprezentacije okrivljen golman. Ni slavni Seaman nije prosao nekaznjeno te se i dan danas vise pamti onaj gol Ronaldinha nego sve odlicne obrane koje je imao. Zalosno, ali istinitno. Zadnji na redu je svakako Joe Hart, jedan od onih cija karijera najvise (za sad) nalikuje karijeri Jordana Pickforda. Joe je bas kao i Jordan odusevio tada kao mladić u Birminghamu i naravno da Cityu nije palo na pamet prodat svog talentiranog golmana. Hvaljen na sva usta je tada bio Hart, Englezi su vec slavili konačnog i pravog nasljednika legendarnog Gordona Banksa. Međutim ne bi Englezi bili Englezi da i njega nisu stavili „pod povećalo“ nakon prve pogreške. Svemu tome je uvelike dao zasluge i Pep Guardiola koji je svojim dolaskom dao do znanja da Hart ne zna igrati nogom onako kako njemu treba i da jednostavno nije dobar golman za City. Naravno za čovjeka koji je dugo vremena branio za City je to donijelo dosta nesigurnosti. Znate lako je pricati svima  nama, ali nije se lako nositi s pritiskom kada si potjeran kao pas(ni Casillas se  nije mogao nositi sa takvim pritiskom), na kraju krajeva svi su oni ljudi od krvi i mesa , unotač svoj toj slavi. Pogode te takve stvari , bez obzira koliko si mentalno jak…psiha je j***** stvar. Gledajući Pickforda, u kojeg zaista polažem nade i pratim ga pomno od njegovog debija za Sunderland (poraz od Arsenala u Fa kupu prošle godine), ima ono nesto i nadam se da ce uspjeti opravdati iznos plaćen za njega. Međutim, Engleze i englesku javnost oduševljava samo najbolje, zaboravljaju da i najbolji golmani griješe i da nakon prve greške nekad treba čovjeku dati podrsku, a ne „torpedirati ga“ bombasticnim naslovima po internetu i novinama i „pljuvanjem“ raznih strucnih komentatora po greskama golmana.  Jordane sretno u svakom slucaju !!

            Od 2. HNL  do najboljeg golmana Ligue 1

Danas je sigurno među 10 najboljih golmana svijeta i malo tko da ne zna za prvog golmana Monaca. Međutim, nije uvijek sve bilo divno i krasno u karijeri Danijela Subašića. Prve golmanske korake napravio je sa legendarnim zadarskim golmanom, danas pokojnim Jakvom Pinčićem, čovjek kojeg zajedno sa Nikom Matkovićem smatra najzaslužnijim za ono sto je danas postao. Kalio se Subašić prvo u svom Zadru igrajući za istoimeni klub u drugoj ligi, a tu je sve odjednom  krenulo u smjeru uništenja još jednog mladog talenta.  Niste morali biti posebno pametni da vidite da je Zadar na golu imao jednog zaista talentiranog mladića. Još kada je postao dio mlade Hrvatske reprezentacija, postao je “vruća roba“ i meta raznih događaja koji nemaju veze sa sportom, ili bar ne bi trebali imati.  Počinju malverzacije sa Danijelom kojega tadašnji „alfa i omega“ zadarskog, ali i hrvatskog nogometa Reno Sinovčić pokušava prisiliti da potpise ugovor. I tu počinju problemi jer Sinovčić ne dopusta Subašiću da igra, cak i trenira sa Zadrom. Ljudi bliski njemu tvrde da je bio toliko utučen u to vrijeme da je ozbiljno razmišljao prekinuti karijeru i okrenuti se nečem drugom (sva sreća pa nije). Kako nije smio trenirati sa ekipom u Zadru on i Niko Matković, jer ga nitko nije zalio trenirati i tako se zamjeriti Reni,  skrivali bi se po Zadru i okolici kako bi odradili golmanske treninge. Nakon sto je napokon izgladio probleme sa Sinovčićem, Subasic je otisao na posudbu u Hajduk, iako se spominjao i Dinamo, no za Subašića nije bilo dvojbe, samo Hajduk je dolazio u obzir. Čak je jednom izjavio “Da sam zelio otic u Dinamo, vec bi otisao.“ U Hajduku se vrlo brzo dočepao „jedinice“ i pomalo zacementirao svoj status u Hajduku. Međutim nakon par sjajnih sezona, koje je njegov Hajduk mogao okruniti i nekim trofejem vise, Suba je s Hajdukom uspio osvojiti „samo“ Kup Hrvatske. Nakon toga slijedi kriza te se Subasic uklapa u svilo momcadi s Poljuda. Mozda je trebao otici i godinu ranije, ali kasnije u  blijedoj  ekipi Hajduka jednostavno nije mogao biti bolji. Krecu uvrede s tribina kako Subi tako i ostatku ekipe, sve to utjece na Subasica koji postaje krivac za nekoliko golova i samopouzdanje mu pocinje opadati. Razocarana Torcida nekolicini  prvotimaca Hajduka dodjeljuje razlicite nadimke, a Subu na jednom papiru opisuju kao  „Dijagnoza- nestabilan.“ Nekada bi dobio čak i ironičan pljesak kada bi uhvatio ili obranio neku laganu loptu. Bilo je tu svima sve je jasno - Subasic mora potraziti novi klubu.  Mozda je to trebao i ranije uraditi. Najkonkretniji je bio posrnuli francuski velikan Monaco, klub iz druge lige, na granici ispadanja u trecu. Mnogi su se pitali, je li to pravi potez za Subasica, ali Subasic postaje novi igrač Monaca. Kasnije se ispostavilo na preporuku Pletikose, koji je bio prva zelja Francuza, ali je ovaj vec imao jak status u Rostovu i nije zelio ici u klub na rubu 3. Francuske lige, jednostavno tada mu to nije bila potreba. I tu počinje prava renesansa Danijela Subašića, pokazuje sav svoj raskoš talenta, jednostavno nema vise nikakvog pritiska i brzo očarava struku i čelnike kluba. Međutim, čak i danas zahvalan je u jednu ruku na tom pritisku jer pritisak s Poljuda bio mu je od velike pomoći u daljnjoj karijeri i izazovima,a to je i sam znao cesto potvrditi.  U reprezentaciji pomalo postaje rezerva i siguran clan reprezentacije iza Pletikose. Njegovim sjajnim razvojem u Monacu, mnogi ga zele  u prvoj postavi reprezentacije. Međutim, Niko Kovac na SP-u prednost daje iskusnom Pletikosi, na kojeg kasnije mnogi (ne)opravdano bacaju „drvlje i kamenje“ zbog neuspjeha reprezentacije i par primljenih golova. I onda kada svi ocekuju da Subasic postane „trash talker“ i preko medija potpomogne „linču“ Pletikose, ovaj skromno izjavljuje: "Pletikosa je za mene Bog. Tko sam ja da govorim o Pletikosi, instituciji reprezentacije. Neka brani koliko god želi, moje vrijeme će doći ili neće doći, bit će kako bude suđeno. Neko vrijeme nakon Sp-a, Pletikosa se oprašta, a na scenu stupu Subašić, sad vec prvi golman francuskog prvoligaša Monaca. U Monacu ga ni svjetski mediji ne štede, jer nisu upoznati sa njegovim talentom, ali ih jako čudi sto poslje svake utakmice nosi majicu sa likom nekog momka i sa nekim njima nerazumljivim  riječima. Riječ je o majici posvećenoj tragično preminulom Ćusticu, Subinim suigraču i velikim prijateljem. Dovode mu razne Stekelenburge, Romere, spominju se i Valdez, Casillas i mnogi drugi, ali nakon sto je Suba ovu prvu dvojicu prikovao za klupu, francuski mediji, al i sama struka počinje se uvjeravati u veliki talent Subašića. Nešto kasnije stiže veliko priznanje i izbor u TOP 10 golmana svijeta, nešto sto nikada nijedan hrvatski golman nije ostvario. Ali Suba i dalje ostaje skroman, bez ikakvih traženja pažnje po medijima i dalje se ponaša kao da se ništa posebno nije dogodilo. U reprezentaciji je i dalje sjajan, posebno se pamti obrana penala Ramos na Euru uz pomoc Modrica i Srne, al i pored toga  brani konstantno na obje fronte. Sa Monacom je u međuvremenu ispunio svoj san i zaigrao u Ligi prvaka, a ove godine je ispao u polufinalu, dok je jučer postao i službeno prvak  Francuske sa Monacom. Tjedan nije mogao biti bolji za Subasica. Međutim, on uvijek ostaje skorman, ponizan, ali jedan od rijetki koji ukazuju na tugu i jad koja vlada hrvatskim nogometom pa tako cesto zna prokomentirati stanje u hrvatskom nogometu, za razliku od svojih suigrača. Cak je jednom  jedan Dinamov penal komentirao kao „Baš čudno.“ No, bilo kako bilo,  danas je ovaj skromni Zadranin ponovo u centru pažnje jer je i službeno osvojio nagradu za najboljeg golmana Francuske lige !! U najmanju ruku to je zaslužio, ali nećete od njega čuti bahatosti, vec samo skromnost, sto ga je na kraju i dovelo do ovoga , sto je. Dok mladi dečki danas, frizurama, i društvenim mrežama pokušavaju privuci pažnju, zaboravljaju da oni koji su danas na vrhu nisu stigli tu gdje jesu jer imaju puno lajkova na fejsu ili cura koja se okreću za njima, ne žive od naslikavanja vec dokazivanja, krvi, znoja i suza....a gdje ćete boljeg primjera od Danijela koji je od drugoligaških travnjaka  došao do skupine najboljih europskih golmana.