Golman. Sama rijec te asocira na nesto drugacije, a golmani i jesu drugačiji. Golmani su jedna velika enigma, trebas biti tako "lud", a u stvari tako inteligentan da bi uopce bio golman. Pratis igru 90 min, branis dobro i onda jedna sekunda neopreznosti i sve je gotovo. Osjecaj odgovornosti je nezgodna stvar, daje ti takvu moc, a s druge strane neopisiv osjecaj krivice. Skrivis gol na obicnoj utkamici sa prijateljima i cjeli dan ti je nikakav, a opet kad imas sjajan dan, osjecas se kao da si u rangu Neuera, Casillasa i ostali. I bez obzira na kritke i cesto ismijavanje, jednostavno ne moze se tek tako odreci te uloge. Golman se ne postaje, golman se rađa, kasnije se samo mozes usavrsiti (o tebi ovisi koliko). Oni koji postanu profesionalci izgledaju da zive svoj san, ali za njih rad nikada ne prestaje. Svakim treningom moras dokazati da si bolji od drugi i da zasluzuje igrati u svom klubu, dokazivanje nikad ne prestaje.U suprotnom si opet na pocetku. Zanimljivo je da svjetski golmani koji imaju sve uvjete, opremu, trenere opet naprave gresku kao golmani koji prvi put oblace rukavice. Upravo to i je čar golmanske uloge, ali cak i ako ne postanes vrhunski golman, ne odustaj od te uloge, pa cak i rekreativno. Jer tek u onom trenutku kad kazes "Neda mi se braniti" u obicnoj utakmici s prijateljima, tek tada nisi uspio.
