GOLMAN – TO SAM JA ?!

Koliko samo vas koji pratite rad ove naše stranice, pa i ovoga bloga je treniralo ili još trenira bez trenera golmana, ili bez kvalitetnog travnjaka za golmanske treninge? Pri tom pod pojmom „kvalitetan“ ne mislim na kvalitet  kao na  Wembleyu, nego na kvalitet dostojan ljudskog života i zdravlja. Na onaj na kojem ne morate brojat rebra kad padnete na njega, e bas na takvo što mislim. Ali znate j***n je stvar biti taj golman. Što je potreba jednom dječaku da stane tamo gdje nitko neće, da bude vječiti krivac; i onda kada je kriv i onda kada nije kriv. Stručnjaci i oni pametnjakovići prstom ce najprije uprti u vas?  Što to natjera jednog dječaka da bude onaj kojem treba dodatna operama za svaki trening, a pri tom i troškovi (većinom po džepu jadnih roditelja), i što tjera jednog dječaka (ili djevojčicu, naravno, ali znate na što se misli) da uvijek nosi par kila opreme više od ostalih, da poslije kiše „razveseli“ majku sa par kila blata na sebi ? I na kraju, što ga drži da ide toliko na treninge gdje ga u većini slučajeva igrači napucavaju loptama sa 5m prilikom uvježbavanja nekih akcija, a on bez golmanskog trenera praktički gubi vrijeme. Drži ga ta neka luda ljubav za tom ulogom, taj nekakav osjećaj da si drugačiji na terenu, da možeš sve ono sto ostali 10 igrača ne mogu. Ta tvoja ljubav te često košta dosta ozljeda i razočaranja, kao i lijepih trenutaka, ali ti joj se uvijek vraćaš. Čudno je to, jer onaj tko je jednom bio golman, tko je živio tu ulogu, nece se sigurno smijati nekom, pa čak i nepoznatom golmanu kad pogriješi. Ali jedna stvar te svakako sputava u svemu tom, a to je nedostatak golmanskih treninga i uvjeta. Nekada pokušavaš sa kolegom golmanom sam sebi glumiti trenera pa se rade neke vježbe, ali sve to je bez velikog smisla. Ili ako klub ima golmana trenera, onda ili mogu si priuštiti tek pokoji trening tjedno, a i to ne omogućuje neki super napredak, neki napredak sigurno (bolje išta nego ništa), ali za neku ozbiljnu  karijeru ili uspjeh teško. Naravno, nemojte krivo shvatiti, nije ne moguće uspjeti bez golmanskog treninga, ali nećete naći na puno takvih slučajeva, to je sigurno. Onda je još jedan problem klubova sa prostora bivše države, a to je da recimo dosta golmana počne relativno kasno sa golmanskim treninzima i nekim osnovama, jednostavno jer im klub nikada ranije nije mogao omogućiti to . Sada ce netko reci:“Pa što nije uzeo privatnog trenera i treninge.“ Da si netko može  priuštiti trenirati privatno, dodatno ili kako god hoćete duže vrijeme u nekoj ranoj fazi je također vrlo rijetko (pogotovo u našim državama, i pogotovo u nekoj fazi otkrivanja i učenja osnova). No, vratimo se u realnost, realnost većine nas, a to je loši uvjeti za jednog golmana, nemogućnost da učiš od nekoga, kako pravilno uhvatiti loptu, kako pasti, a ne polomit se itd. I cesto se dogodi da mladi golmani kojima to nije imao tko pokazati padaju i rade stvari onako „kako bilo“ ili „kako mi je lakše“, „kako sam navikao“, i naravno sve im se to prije ili kasnije odrazi na zdravlje. Puno momaka je moglo napraviti puno ozbiljnije stvari i karijere da im je netko imao pokazati ili raditi dovoljno sa njima ili da nisu morali trenirat na užasnim terenima.  Naravno, ima golmana koji imaju od malih nogu redovite treninge, i treniraju u sređenim klubovima i to je lijepo znati, ali ovaj tekst je posvećen vama koji niste bili te sreće, vama koji ste pokupili toliko ozljeda, koji ste ostali „zarobljeni“ u amaterskom nogometu zbog nedostatka golmanske edukacije i uvjeta, vama koji ste dali nogometu puno, a toj poziciji golmana još i više, vama koji i danas osjetite posljedice branjenja po različitim podlogama , vama koji ste branili toliko utakmica bez golmanskih treninga i umjesto napretka, vi ste čak i stagnirali…vama o kojima nitko ne piše ništa, vama koji živite ulogu golmana na ovaj ili onaj način, vama koji ste uvijek na strani golmana, vama koji nemate silne novce na računima i živite ulogu golmana daleko od glamura…vama koji dobro razumijete da se ovaj tekst odnosi na vas. I onda se netko pita kako to da Njemacka, Španjolska , Italija ili netko četvrti ima tako dobre golmane. Pa odgovor je u tome da se sustavno ulaže u njih, na ovaj ili onaj način. Vjerujte da jedan Donnarummma ne bi bio tu gdje je (ima ih jos, ali on je samo jedan od primjera da ih sad ne nabrajamo) da je poceo učiti neke osnove golmanske sa recimo                 17.g, a znam da takvih i sličnih prica ima i među vama, nažalost. Bez obzira na sve …vi ste golman koji voli tu ulogu čak i više od onoga kojeg gledate na TV-u i tu vasu ljubav vam nitko ne moze uzeti ili osporiti. Golmani – to ste vi !!!

Tko je Kepa Arrizabalaga ?

Već dugo imam namjeruu da napisem jedan tekst o ovom mladiću, pa konacno da i to dođe na red. Vjerujem da ste vise ili manje upoznati sa ovim mladićem, ali evo nesto vise o njemu. Vec kao 10-godisnjak dosao je u Athleticovu omladinsku školu. Svoji debi u seniorskom nogometu pravi kao 17-godisnjak u 4. ligi nastupajući za Basconiu. Vec 2012.g pozvan je nekoliko puta u prvu momcad, ali nije imao ozbiljnu ulogu. Godinu kasnije vec je punopravan član B ekipe gdje je ubrzo i debitirao u 3. ligi , a u međuvremenu postaje i člane U-18 reprezentacije.Nedugo nakon igranja za U-18, postaje član i U-19 vrstom sa kojom osvaja Ep.  Nakon toga ima problema sa preponama te pauzira 5 mjeseci. Onda se ustalio kao "jedinica" u B momcadi, ali nakon toga lomi ruku i opet pauzira. Njegove igre ipak nisu prosle nezapazeno pa ga Getefe zeli na posudbu zbog ozljeda tadasnjeg svog prvog golmana Moye, ali Bilbao to glatko odbija. U Bilbau pomalo postaju svjesni njegova talenta pa ga zele oprobati u 2. ligi, te on odlazi u posudbu u SD Ponferradina. Tu se dokazuje kao dobar golman, ali onda ga ceka novo dokazivanje i nova posudba, ovaj put u jos jednom drugolisasu Valladolidu, gdje Kepa brani sjajno i "cemenira" mjesto prvog golmana. Kao nagradu napokon dobiva mjesta u momcadi, ali kao 3. golman iza iskusnog Iraizoza te Herrerína. Malo po malo Arrizabalaga dobiva sansu u prvoj momcadi da bi na kraju zavrsio tu svoju debitantsku sezonu u La Ligi sa cak 23 nastupa, sto je bilo dovoljno čelnicima Athletica da se zahvale na uslugama iskusnom Iraizozu, jer nova zvijezda je bila rođena. A sjećate onog intervju (kojeg smo nedavno objavili na stranici) gdje Iker kaze da ce novi izbornik Španjolske postepeno uvoditi mlade igrace koje poznaje dok je bio izbornik U-21.g ? E pa to se i ostvarilo. Kepa Arrizabalaga pozvan je u A reprezentaciju Španjolske umjesto Reine koji se tada ozljedio (o.pa u ožujku ove godine protiv Izraela). To je ujedno bio šlag na tortu njegove karijere. Prije par mjeseci branio je za Španjolsku U-21 vrstu gdje su porazeni u finalu od Njemacke. U zadnje vrijeme kruze price da se nekoliko europskih velikana zainteresiralo za njegove usluge, a ponajvise Real Madrid. Ipak, poznavajuci odnose Baska prema Realu ne treba zuriti sa najavama moguceg transfera. Sve u svemu, ovaj momak je jedan velik talent, a samo pozivanje u reprezentaciju uvijek bogatu golmanskim talentima znaci da na njega itekako treba obratiti pozornost. No , jos je mlad, nepune 23.g su mu i jos ga velike stvari ocekuju u karijeri, nadajmo se da ce odabrati pametno, pa kako god na kraju on odlucio da je najbolje za njegovu karijeru. Vrijedi spomenuti i to da je ovu sezonu (ocekivano) poceo kao prvi golman, a vec  je protiv Eibara proglasen igracem utakmice.  Bit ce zanimljivo pratiti njegov razvoj, to je sigurno.

Tko je bio Bert Trautmann ?

Skulptura Trautmanna u skolpu muzeja M.Citya, ako se ikad netko turisticki tamo nađe, preporucujemo posjet skulpturi ovoga zanimljivog čovjeka, ali i golmana 

Prije nekoliko dana smo objavili jedno humoristicnu usporedbu njegove ozljede vrata, tocnije loma vrata i Asensiovu nesrecu(infekciju)  prilikom brijanja nogu. Vecina vas se zaintrigirala za Trautmanna, dok jedini nemaju pojma tko je on uopce, drugi su to naculi, a treci misle da je njegova ozljeda vrata, odnosno lom vrata tek neka medijska šuplja prica i da to nije moguce. O tome cemo nesto kasnije. No, tko je zapravo bio Bert Trautmann ? Bert Trautmann bio je Nijemac rođen u Bremenu, koji je uredno sluzio vojsku vremena u kojem je zivio, tj. Hitlerovu vojsku, stovise, bio je uzoran član Hitlerove mladeži. U tadasnje doba profesionalni nogomet nije bio toliko razvijen pa je poceo  radio kao automehanicar.  U ratu je bio uzoran i dobar vojnik, ali nije sluzio kao „obican vojnik“ nego kao padobranac. Njegova velika želja bila je da bude pilot, ali je prvo radio kao telekomunikacijski operator, da bi na kraju zavrsio kao padobranac.  Bio je odlican na ratištu te ga je nacistička Njemacka odlikovala  sa čak 5 medalja i redom „Željeznog križa“. Međutim, tijekom jedne vojne operacije je uhićen i isporucen je na milost i nemilost britanske vojske. Kasnije je odveden u jedan zatvorenički kamp, da bi nesto kasnije mu bila ponuđena deportacija natrag u Njemacku, koju je on iznenađujuće odbio. To se u pocetku pokazala kao losa odluka, jer su ga masovno vrijeđali i napadali gdje god bi se okrenuo, sto je bilo i razumljivo jer se ipak radilo o bivšem uzornom nacističkom vojniku.U zatvorenickom kampu je bi nekada i zaigrao nogomet, pa je tako presao sa svoje omiljene pozicije napača, u golmane.  Zapoceo je zivot na jednoj farmi gdje bi povremeno branio za jedan lokalni klub po imenu St Helens Town (o.pa danas su članovi 9-10 rang engleskog nogmeta). Branio je jednu sezonu i to jako dobro, te ga primjećuje M.City i dovodi u svoje redove, unatoc interesu Burnleya. City je tada igrao u prvoj ligi i taj potez je bio dosta čudan, a njegov dolazak u City navukao je bijes engleske javnosti do te mjere da je na ulice izaslo preko 20.000 ljudi da prosvjeduju protiv toga.Bilo je tu svecega, od vracanje sezonskih karata i uvrede na gostovanjima. Ipak, Trautmann  je branio u svakoj od iducih 250 utakmica „Građana“. U jednoj od tih utakmica, tocnije finalu FA kupa protiv Birminghama u jednom startu se sudario sa igracem protivnicke momcad i slomio vrat. Naravno, u tom trenutku osjetio je silovitu bol, ali utakmica je bila vazna i iako se u nastavku razumljivo gotovo stalno drzao za vrat, odigrao je susret do kraja(branio 17 preostalih minuta). Kada je isao po pobjednicku medalju, prema pricama svjedoka njegov vrat je bio vidljivo iskrivljen. Nakon utakmice osjećao je uzasne bolove, a pretrage su nakon 3 dana pokazale, na zaprepastenje lijecnika, da je Nijemac nastavio susret sa slomljenim vratom.  Ipak, Trautmann niti jednom trenutku nije bio svjestan da se radilo o lomu vrata,, štoviše, kasnije je  izjavio: “Da sam znao da se radi o puknuću, napustio bih teren brzinom munje.“ Zaprepasteni doktor koji ga je pregladavao mu je rekao da je vec trebao biti mrtav. Navodno mu je drugi kralježak pukao na dva dijela i naslonio se na treci(i ne, lom vrata odnosno kralješka ne mora nuzni uvjek znaciti i smrt), te mu je prema rijecima strucnjaka nagli trzaj ili jos jedan udarac u vrat mogao biti koban. Zanimljivo je i to da je se pojavio na proslavi u jednom kafiću sa bolnom grimasom na licu, a njegovi suigraci su mislili da je obnovio istegnuće nekog mišića iz prošlosti. Nakon te ozljede je morao pauzirati 7 mjeseci. No, vratimo se na njegov zivot i karijeru, jer ga mnogi nepravedno pamte samo po tome. Untoc uvredema, prijetnjama smrcu, na golu je djelovao impresivno i izluđivao protivnicke igrace. Ipak, ekipa nije bile nesto posebna, pa su ubrzo i ispali iz lige. Imao je Trautmann tada ponuda čak i da se vrati igrati u Njemacku, no u međuvremenu se oženio Engleskinjom, tako da je ostao u svojoj „novoj“ drzavi. Pomalo se privikavao na život u Engleskoj, a priznao je da je kao dosta mlad bio „zatupljen“ Hitlerovom pogrešnom ideologijom. Sa Cityem se nedugo nakon ispadanja i vratio u najjaci rang. Prije ovoga finala u kojem je slomio vrat, igrao je jos jedno finale FA kupa, ali je City tada izgubio od Newcastlea. Trautmann se sve vise „uvlacio pod kožu“ Englezima, prvenstveno svojim fantasticnm igrama i obranama, pa je tako prvi strani igrač, a ujedno i golman koji je osvojio nagradu za igrača godine. Ipak, kroz zivot se susreo sa tragedijom kada mu je 5-godisnji sin preminuo, sto ga je mentalno skoro dotuklo. Nakon rođenja drugog sina, pomalo se oporavio od šoka i ponovo uzeo „jedinicu“ u Cityu i to vrijeme se nametnuo kao jedan od najbolji golmana toga vremena. Kraj karijere je objavio 1964.g, a doslo ga je pozdraviti vise od 48.000 ljudi, sto je nevjerovatno ako znamo kroz što je sve morao prolaziti. Pokušao je jos igrati u jednom lokalnom klubu, ali to je trajalo tek par utakmica, onda je poceo raditi kao trener (menadžer), ali nije išlo. Kasnije je imao jos nekih epizoda vecinom u nizeligaškom nogometu, kao jedan od direktora klubova, ali ni tu nije imao pretjeranog uspjeha.  Vratio se čak i nekim mehanicarskim poslovima, ali onda je u sklopu dogovora sa Njemackim nogometnim savezom bio trener po raznim djelovima svijeta. U međuvremenu se rastao sa ženom te je imao jos 2 braka, dobio priznanje za promicanje britansko-njemackih odnosa kroz nogomet. Umro je u 89. godini 2013.g u Španjolskoj, a za njega se tvrdi da je bio jedan od najbolji golmana svijeta u svoje vrijeme, jedna zanimljiva ličnost, čovjek koji je bio spreman priznati svoje greške  krenuti iznova,  i svakako jedan od golmana koji su obilježili razodblje nakon Drugog svjetskog rata. Da nije imao nacističku pozadinu mozda bi se o njemu jos vise čulo, a možda bi dosegao i jos veća postgnuća....eto takav je bio „golman sa slomljenim vratom.“ 

Prica o čovjeku koji odbija odustati !!!

Karijeru pocima u Chartlonu, gdje se u pocetku nije nabranio pored svog sunarodnjaka

Darrena Randolpha. Odlaskom Randolpha i dalje ga je čekao zivot u sjeni, ovoga puta Nickya Weavera. No nakon nekog vremena izbacio je Weavera iz prve postave i učvrstio se na golu Charltona za kojeg je upisao 96 nastupa. Nakon toga, slijedi nagrada i transfer u Newcastle, a na rubu transfera koji se kasnije i ostvario bio je Forster ( o.pa transfer u Celtic), no to nije olakslo put Elliota niti malo, stovise,letvica je podignuta visoko, a cekao ga je jako kvalitetan konkurent - Tim Krul !! Ubrzo je upisao debi, ali kasnije je bilo dosta uspona i padova, a onda sezonu 2015-16 pocinje kao tek 3. golman Svraka, iza Karla Darlowa te spomenutog Krula. No, kako kazu dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, pa je tako Ellitou "dobro dosla" Krulova ozljeda koljena i Darlowa ozljeda gleznja. I tako se Elliot docepao "jedinice" i branio soldino, ali "idila" nije dugo trajala. Naime, tijekom reprezentativnog okupljanja Elliot je ozljedio prednje krizne ligamente koljena sto ga je potpuno izbacilo iz ritma gotovo 9 mjeseci, pa je tako izgubio mjesto i u klubu i u reprezentaciji i nije isao na Ep 2016.g. Kada se napokon oporavio, vise nije bilo Krula koji je otisao na posudbu, ali u međuvremenu se pojavio belgijski golman Selz, te Darlow koji se probio do mjesta prvog golmana. Međutim Selz se nije najbolje snasao pa je Darlow preuzeo mjesto prvog golmana. Vec tada su pocele špekulacije da od njegove karijere nema nista i da je njegov ostanak u Newcastleu upitan. Morao je sve uraditi ispocetka, ali on nikada nije prestajao vjerovat u sebe. Kada se vratio, prva 2 mjeseca nije bio u prvom planu, a jos iduca 2 je prilike dobivao "na kapaljku". A onda kada je konacno dobio pravu sansu, nije ju ispustao i odigrao je kljucne utakmice za ulazak Svraka u Premier Ligu. Mnogi su opet sumnjali u njega trazila mu se konkurencija opet, govorili su mu da vise nije isti golman, da je sklon ozljedama, ali on je izasao kao pobjednik. Selz je otisao na posudbu, Krul također, a Rob je zadrzao mjesto prvog golmana pred svojim prijateljom i konkuretnom Darlowom. Pomalo se vraca i u kadara reprezentacije, gdje ga opet ceka covjek s pocetka price - Randoph, ali iskusni Westwood !! Međutim da nije prosao pravi pakao u zadnjih par godina, pitanje je kakav bi bio hijerarhijski redosljed po pitanju golmana u R.Irskoj. Iako su i Randolph i Westwood, dva kvalitetna golmana. Danas je prvi golman Newcastlea, u kadru je reprezentacije i samo mu zelimo da ga ozljede zaobiđu jer smo vec pomislili da ce ozljede unistiti jos jednog golmana koj nije sve rekao u nogometnom svijetu.

GOLMANSKI PRIJELAZNI ROK (ljeto, 2017)  – TKO, GDJE I ZAŠTO ?

I ove godine prijelazni rok za golmane bio je dosta značajan i moze se reći da su golmani opet imali zapazenu ulogu, sto nije uobičajno, pogotovo jer je nogometom zavladala ludnica po pitanju davanja ogromnih količina novaca, vecinom za ofenzivne igrace. No, okrenimo se golmanima. Jordan Pickford za 30 miliona funti postao je najskuplji britanski golmana ikada i treci najskuplji golman svih vremena (o.pa Buffon i dalje prvi), tako da za njega „nema pritiska uopće“. Iako se mora priznati da momak djeluje sjajno, nekako drugacije od engleskih golmana i mnogi ocekuju velike stvari od njega.  Jos jedan transfer je bio znacajan ovog ljeta, a to je onaj Edersona iz Benfice u M.City koji je tako postao drugi najskuplji golman svijeta, iako se šuškalo da ce oboriti rekord, to se ipak nije dogodilo.  Ostaje vidjeti kako ce se Ederson snaci u Premier Ligi i kako ce opravdati svoju cijenu. Svoje redove jednom jako pametnom kupovinom osnažio je mozda i najpametniji nogometni kupac – Juventus. Doveli su Szczesnya, momka koji vec ima dosta nastupa za reprezentaciju, odigrao je dosta vaznih utakmica, prosle sezone sjajan u dresu Rome, a kostao ih je za danasnje trziste „mizernih“ 11m funti. Naravno, ove sezone gledat ce u leđa Gigija, ali vec iduce mogao bi lako biti sjajno dugorocno rješenje na golu Juventusa (o.pa Gigi ce vjerovatno u nogometnu mirovinu). Kad smo kod Juventusa spomenimo i to da je Neto otisao u Valenciju i bit ce sjajno ponovo ga gledati kao prvog golmana jer je vec jedan period bio u sjeni Gigija u Juventusu. S druge strane Arsenal je svog 3. golmana Martineza poslao na posudbu u Getafe pa ce bit zanimljivo vidjeti kako ce se i on razvijati buduci da je jedan od rijetkih 3. golmana koji se koliko toliko probio iz samog dna do prvog sastava.  Golman Brigton i Hove Albiona, David Stockdale, nakon sjajne sezone iznenađujuće je napustio novog člana Premiershipa i otisao u „prosječni“ Birmingham.  Joe Hart nakon epizode u Torinu dosao u W.Ham na posudbu sa pravom otkupa ugovora, pa je i ta saga zavrsila. Naravno i Begovic je napustio Chelsea i dosao u Bournemouth,  klub u kojem je vec ranije igrao. Sve je to natjeralo Federicia na odlazak, pa je tako posuđen Nottingham Forestu do (barem) prvog mjeseca.  Danny Ward je vracen sa posudbe u Huddersfieldu u Liverpool, Australac Ryan iz Valencije dosao u Brighton i Hove Albion, Tottenham je doveo nekadasnjeg rezervnog golmana Southamptona Gazzanigu, Swansea je doveo Erwina Muldera kao slobodnog igraca, Leicester odradio dobar posao dovođenjem Jakupovica, Chelsea je doveo Caballera kao slobodno igraca,  a Newcastle je pomalo iznenađujuce pustio na posudbu Krula, svom rivalu za ostanak u ligi Brigton i Hove Albionu, dok se Mandanda vratio iz C.Palaca u svoj Marseille, a Randolph napustio W.Ham i otisao u Middlesbrough. Grk Karnezis je dosao u Watford na posudbu iz Udinesea, iako je njegov agent priznao da su ga trazili mnogi klubovi iz Engleske i Italije. Vrijedi spomenuti da je Green presao iz Leedsa u Huddersfield, Mannone iz Sunderlanda u Reading, Ruddy iz Norwicha u Wolvese, legendarni Al-Habsi napustio Reading i otisao u Al-Hilal, a Cityev  3. golman Angus  Gunn otisao u svoj Norwich na posudbu (o.pa prethodno dosao iz Norwicha u City) , Guzan je iz Middlesbrougha otisao u Atlanta United, a Valdes se oprostio od karjere, bas kao i Paul Robinson koji je zadnje sezone proveo u Burnleyu

.U Francuskoj je Reina bio tražena roba, ali odbio je PSG, a iako se dosta klubova zainteresiralo za Areolu i PSG ga je iznenađujuće bio spreman prodati, od toga nije bilo nista na kraju jer je francuski klub navodno trazio dosta novca za njega. Benaglio je iz Wolfsburga stigao u Monaco, ali tesko da ce se naigrati pored Subasica.  U Italiji je svoje redove vec ranije osnazio Torino dovođenjem srpskog golmana Vanje Milnkovica-Savica, a odlaskom Pandellia u Inter doveli su i iskusnog Sirigua, dok se albanski golman Etrita Berisha iz Sampdorije pridruzio Atalanti.  Bilo je velike sage i oko Donnarumme, ali je on ostao, a jedan od uvjeta bio je i dolazak njegova brata Antonia koji ce tako biti 3. golman Milana ove sezone. Diego Lopez je u Španjolskoj ostao za stalno u Espanyolu, prethodno bio na posudbi iz Milana.  U  Španjolsku je dosao i golman CZV-a Filip Manojlovic i to u Getafe, ali ga za sada nema u momcadi zbog ozljede ili neceg treceg, nismo  uspjeli saznati.  Valenciju je napustio Diego Alves svojim šokantnim povratkom u Brazil u Flamengo, taj transfer je jako tesko shvatiti, ali valjda on zna zasto je otisao…samo mogu reci steta, jer je mogao i puno bolje. U biti, taj transfer osobno nikad necu shvatiti, a vjerujem i vecina vas koji ovo čitate. U Njemackoj je Adler napustio HSV i presao u Mainz, dok je HSV nasao sjajnu zamjenu u vidu mladog i ambicionznog Juliana Pollersbecka (iako je prvenstvo poceo Mathenia), dok je u  Stuttgart je dosao  Ron-Robert Zieler iz Leicestera.  Ochoa je nakon isteka ugovora sa Malagom, i posudbe u Grandi otisao u Belgiju, tocnije u Standard Liege, dok ce Matz Selz također igrati u beligijskoj ligi, odnosno bit ce posudbi iz Newcastlea u Anderlechtu. Bilo je tu dakako jos mnogo povezivanja i špekulacija, ali se nisu ostvarile. Od domacih liga vrijedi izdvojiti dolazak Milana Borjana u CZV, te Vladimira Stojkovica na posudbu u Partizan iz Nottingham Foresta, izdvojit cemo i prelazak člana nase stranice Marka Knezevica u Fk Vozdovac, kojem smo (da se malo pohvalimo ;) ) pomogli reklamiranjem na nasoj stranic u doba kada je bio slobodan igrac. U BiH je Nevres Fejzic Metallege zamijenio Krupom, Dalibor Kozic Zrinjski Goskom iz Gabele, Kenan Piric je ostao u Zrinjskom unatoc navodnom interesu klubova iz inozemstva, Branimir Ruzic iz Čelika otisao u Radnik, Ratko Dujkovic iz Olimpika u Rudar Kakanj,  a iako nije iz domace lige, svakako vrijedi spomenuti da je Goran Karacic je otisao na posudbu u Sandhausen s mogucnoscu otkupa ugovora dok je Plakalo otisao u 3. švedsku ligu u Rosengard. U Hrvatskoj je Letica iz druge momcadi Hajduka prebacen u prvu momcad, Šemper se vratio u Lokomotivu na posudbu, Duka otisao iz Rnk Splita u rumunjski Cluj, iskusni Santini se vratio u Inter Zapresic, Antolovic dosao u Osijek, Matkovic napustio Cibaliju, Mikulic napustio Osijek i otisao na posudbu u Sheriff, dok je dosta rano svoj odlazak iz Inter Zapresica dogovorio i Čović koji je presao u grcki Apollon Smyrnisa.

Nadamo se da smo vam uspjeli sažeti ovaj bogati golmanski prijelazni rok, nekoga smo vjerovatno nenamjerno izostavili, neke lige malo slabije pokrivamo ili jednostavno ne stignemo dovoljno upratiti, pa molimo za razumijevanje, jer je i nama ovaj nacin rada, samo hobi. Nadam se da ste uzivali u teksu i saznali mozda nesto sto vec niste znali !