Tko je bio John (Jovan) Lukic ?  

Dijete srpskih roditelja karijeru je poceo u Leedsu gdje se probio do prve ekipe i upisao 165 nastupa. Da to nije bila slucajnost pokazuje i transfer u Arsenal 1983. u kojem je također ostvario velike uspjehe, a stariji nogometni fanovi, posebno oni Arsenala i Liverpoola ce se svakako sjetiti da je upravo od njega pocela ona cuvena akcija u kojoj je Thomas dao gol i na jedan od najnestvarnijih nacina u nogometu (kasnije snimljen film o tome, Pitch Fever) postigao gol i ukrao Liverpoolu titulu na njihvom stadionu. Međutim, kasnije je Arsenal doveo legendarnog Seamana, koji zanimljivo bio rezerva Lukicu u Leedsu, naravno tada je to razbjesnilo Arsenalove navijace, ali i ostavilo u čudu cijelu nogometnu javnost na Otoku. Lukic se tada  vraca u svoj Leeds gdje upisuje jos 265 nastupa i osvaja jos jedno prvenstvo Engleske u svojoj karijeri. Nakon toga se vraca ponovo u Arsenala ovoga puta kod prvog stranog trenera u Engleskoj ligi, Wengera. Ipak ovoga puta dolazi kao rezerva, svjestan i sam toga pa sukladno tome igra relativno rijetko. Ipak dolaskom Manningera postaje tek 3. golman. No 2000.g nakon ozljeda ostalih golmana "uskocio" je u prvu ekipu odigravsi 4 utakmice, čak jedno vrijeme postavsi sa 40.g najstariji igrac u Lp ikada (kasnije je oboren i taj rekord), Nedugo nakon toga 2001.g Lukic se oprasta od nogometa. Branio je na reprezentativnom planu za mladu Englesku selekciju, kao i tzv. Englesku B reprezentaciju.Na vrhuncu svoje karijere je imao je i poziv tadasnje Jugoslavije, ali je to odbio. Karijeru je zavrsio tako osvajajuci nekoliko puta Englesku ligu i Fa kup sa Arsenalom te ligu sa Leedsom koji su jedina 2 kluba u kojima je proveo karijeru. 

TAKO BLIZU, TAKO 

DALEKO

Nekada te od terena, stativa, lopte i rukavice odvoje raziliciti razlozi :privatni, ozljede, uvjeti za rad, nemas golmanskih treninga, nemas od koga uciti. I odes, ostavis sve to i krenes nekim svojim putem rastanes se od svog djecjeg sna i zavrsisi srednju, fakultete, radis ..živis ...ali opet ne mozes bez tog povratka na gol, sanjas to, mislis se "Jesam li odustao prerano?" "Jesam li mogao napraviti nesto da sam imao od koga uciti " "Da sam samo imao bolje uvjete? " Onda sretnes nekoga pa te pita :"Sto ne branis jos?" . Ne znam, tesko je sve to reci, ali znam da svaki put na gol stanem sa istim onim užitkom kao i prvi put, željan dokazivanja, željan obrana kao da mi život ovisi o tome, mozda nisam postao profesionalni golman i naravno da ih mnostvo bolji od mene, ali ne znam koliko ih voli ovu ulogu vise od mene. Ides nekad pored djece koja se dobacuju loptom i pitas se :"Je li ijedan strastven kao sto sam nekada bio ja ili je to samo neka faza prije nego se docepa izlazaka i svega sto ide uz to" "Je li ijedan dovoljno "lud" da se uvijek iznova vraca na gol iako igra samo za svoju dusu?" Razliciti razlozi te udalje od nogometa pa i onoga termina kojem se tako radujes, ali ti se uvijek vracas bez obzira na sve. Nekad se pitas je si li tako strastven ili lud ili sta vec, pa se stalno vracas i radujes obranama kao da igras Lp-a, a ne termin sa prijateljima. Danas konacno odem na gol (nakon duge pauze) i uzmem loptu u ruku i sve okolo staje, vrijeme staje i osjetim onu istu napetosti, radost i srecu ..mozda sam zaluđen, mozda lud, ali NISAM IMAO IZBORA, OVA STRAST JE ROĐENA SA MNOM

TKO SAM, ŠTO SAM ?! 

Gledam danasnje generacije, ovaj ima 19.g nije zaigrao "ozbiljan" nogomet ni na terminu, a navodno "voli nogomet", natjecateljski nogomet da i ne spominjem; stadion mu ispred nosa nije otisao na utakmicu u zivotu , ovaj ima 14. ko fo'l i njega zanima nogomet, a vec puši aktivno cigarete, ponekad se zapije sa "drustvom", a onda gledam sebe; do 14.g nisam znao sta je alkohol ili cigarete, noge pune oziljaka i to od šavova jer sam branio na terenima koji nisu bili za igre, ali znate tu pamet "Daj mi loptu, "Ajmo vani" i igraj dok te ne moraju zvat u kucu, jer ce rucak ili se pak mrak spusta. Dok se on tebi hvali kako je probao sve vrste cigara, ja mu se mogu hvalit gdje sam sve stopirao od kuce do stadiona (udaljen 20-tak kilometara) kad bi isao na trening ili utakmicu ili gdje sam sve to branio. To sve neki mobiteli, tableti tko ima boljeg,slušalice i te fore, tek tu i tamo vidis par "zaluđenika" kako šutaju loptu na praznom igralistu, jer su ostali vec u filmu "kave, cigarete, piva"...pitam se: "Zar sam toliko ostario?" Ma nije moguce...sto se do događa ? Shvacam da te kasnije "pukne" ma maturanti i te stvari ..sve je to ok, popij, zapali zabavi se, ali da ti je 13-14.g draze zapalit jednu, nego pogledat utakmicu, odradit trening u nekom sportu, to tesko shvacam, da ti sa 19.g ne znas pravilno potrcati, hodati, zagrijati se ..stvarno ne znam kuda ide ovo sve, a vjerujeta da ih je takvih sve vise...onda se sjetim...pa mozda sam ja bio tek zaluđenik svim time, ne znam mozda i jesam mozda sam lud sto se nekad bacim onako za loptom na bezveznoj utakmici s prijateljima i zaradim si poderanu odjecu ili par ogrebotina , ali se j**no ponosim tim i sve bi to ponovio. 

Ugodan vam dan svima !!

Jordan Pickford – novi Banks ili novi Carson, Robinson, Green ili mozda  Hart….??

Jordon Pickford sa samo 23-godine postao je 3. najskuplji golman svih vremena i zaista je ove godine branio odlicno u očajnoj i jadnoj ekipi Sunderlanda. No, Pickford ima samo jedan problem njegov prvi kiks ili kiksove engleski mediji i javnost mogli bi zestoko okrenuti protiv njega. Iskreno se nadam da do toga nece doci, ne osuđivanja javnosti i medija nego nekih pacerski golova.  Zanimljivo je kako su se Englezi tako lako odrekli nekih  svojih golmanskih talenta kao sto je Carson, čiju karijeru je obilježio onaj nesretni gol Kranjcara na Wembleyu. Nakon toga je dobio pečat nespretnog golmana i sve iduce obrane su „pale u vodu“. Na njegovu nesrecu to se dogodilo nakon one čuvene krtice s Maksimira koja je unistila karijeru Robinsonu.  Neki ce reci „Ma kakav Robinson, oduvijek je bio rupa“, ali stavite se vi u situaciju Robinsona, branite solidno, imate potencijala za sjajnu karijeru i onda vam se dogodi greška u kojoj praktički nista niste mogli napraviti, ali ste jednostavno rečeno ispali budala i cijela nacija vam se smije. Nije tajna da je Robinson javno optuzio engleske medije jer su mu zbog te pogreške dali status kiksera iakao prije te nesretne greške nije imao toliko kikseva. Međutim, zamislite koliko mentalno morate biti jaki da izdrzite takav pritisak; odete kuci kad ono na vijestima – Robinson kiksao, odete vani ljudi vas ismijavaju…gdje god sa se pojavite postajte sinonim za kiks, i to vas ubija mentalno.  Zanimljivo da je i Carsonu nakon one greške karijera krenula nizbrdo. Nova zrtva neuspjeha engleske javnosti uskoro je postao Robert Green.  On je doduse bio malo manje „razvikan“, ali nista manje pošteđen kritika. Postao je prvi golman Engleske, ali nakon onoga kiksa sa Sp 2010. protiv SAD-a, trebalo mu je skoro 2.g da se nađe ponovo u reprezentacije, što vam sve govori. Ponovo je za neuspjeh precijenjene engleske reprezentacije okrivljen golman. Ni slavni Seaman nije prosao nekaznjeno te se i dan danas vise pamti onaj gol Ronaldinha nego sve odlicne obrane koje je imao. Zalosno, ali istinitno. Zadnji na redu je svakako Joe Hart, jedan od onih cija karijera najvise (za sad) nalikuje karijeri Jordana Pickforda. Joe je bas kao i Jordan odusevio tada kao mladić u Birminghamu i naravno da Cityu nije palo na pamet prodat svog talentiranog golmana. Hvaljen na sva usta je tada bio Hart, Englezi su vec slavili konačnog i pravog nasljednika legendarnog Gordona Banksa. Međutim ne bi Englezi bili Englezi da i njega nisu stavili „pod povećalo“ nakon prve pogreške. Svemu tome je uvelike dao zasluge i Pep Guardiola koji je svojim dolaskom dao do znanja da Hart ne zna igrati nogom onako kako njemu treba i da jednostavno nije dobar golman za City. Naravno za čovjeka koji je dugo vremena branio za City je to donijelo dosta nesigurnosti. Znate lako je pricati svima  nama, ali nije se lako nositi s pritiskom kada si potjeran kao pas(ni Casillas se  nije mogao nositi sa takvim pritiskom), na kraju krajeva svi su oni ljudi od krvi i mesa , unotač svoj toj slavi. Pogode te takve stvari , bez obzira koliko si mentalno jak…psiha je j***** stvar. Gledajući Pickforda, u kojeg zaista polažem nade i pratim ga pomno od njegovog debija za Sunderland (poraz od Arsenala u Fa kupu prošle godine), ima ono nesto i nadam se da ce uspjeti opravdati iznos plaćen za njega. Međutim, Engleze i englesku javnost oduševljava samo najbolje, zaboravljaju da i najbolji golmani griješe i da nakon prve greške nekad treba čovjeku dati podrsku, a ne „torpedirati ga“ bombasticnim naslovima po internetu i novinama i „pljuvanjem“ raznih strucnih komentatora po greskama golmana.  Jordane sretno u svakom slucaju !!