četvrtak, 18. svibnja 2017.

            Od 2. HNL  do najboljeg golmana Ligue 1



Danas je sigurno među 10 najboljih golmana svijeta i malo tko da ne zna za prvog golmana Monaca. Međutim, nije uvijek sve bilo divno i krasno u karijeri Danijela Subašića. Prve golmanske korake napravio je sa legendarnim zadarskim golmanom, danas pokojnim Jakvom Pinčićem, čovjek kojeg zajedno sa Nikom Matkovićem smatra najzaslužnijim za ono sto je danas postao. Kalio se Subašić prvo u svom Zadru igrajući za istoimeni klub u drugoj ligi, a tu je sve odjednom  krenulo u smjeru uništenja još jednog mladog talenta.  Niste morali biti posebno pametni da vidite da je Zadar na golu imao jednog zaista talentiranog mladića. Još kada je postao dio mlade Hrvatske reprezentacija, postao je “vruća roba“ i meta raznih događaja koji nemaju veze sa sportom, ili bar ne bi trebali imati.  Počinju malverzacije sa Danijelom kojega tadašnji „alfa i omega“ zadarskog, ali i hrvatskog nogometa Reno Sinovčić pokušava prisiliti da potpise ugovor. I tu počinju problemi jer Sinovčić ne dopusta Subašiću da igra, cak i trenira sa Zadrom. Ljudi bliski njemu tvrde da je bio toliko utučen u to vrijeme da je ozbiljno razmišljao prekinuti karijeru i okrenuti se nečem drugom (sva sreća pa nije). Kako nije smio trenirati sa ekipom u Zadru on i Niko Matković, jer ga nitko nije zalio trenirati i tako se zamjeriti Reni,  skrivali bi se po Zadru i okolici kako bi odradili golmanske treninge. Nakon sto je napokon izgladio probleme sa Sinovčićem, Subasic je otisao na posudbu u Hajduk, iako se spominjao i Dinamo, no za Subašića nije bilo dvojbe, samo Hajduk je dolazio u obzir. Čak je jednom izjavio “Da sam zelio otic u Dinamo, vec bi otisao.“ U Hajduku se vrlo brzo dočepao „jedinice“ i pomalo zacementirao svoj status u Hajduku. Međutim nakon par sjajnih sezona, koje je njegov Hajduk mogao okruniti i nekim trofejem vise, Suba je s Hajdukom uspio osvojiti „samo“ Kup Hrvatske. Nakon toga slijedi kriza te se Subasic uklapa u svilo momcadi s Poljuda. Mozda je trebao otici i godinu ranije, ali kasnije u  blijedoj  ekipi Hajduka jednostavno nije mogao biti bolji. Krecu uvrede s tribina kako Subi tako i ostatku ekipe, sve to utjece na Subasica koji postaje krivac za nekoliko golova i samopouzdanje mu pocinje opadati. Razocarana Torcida nekolicini  prvotimaca Hajduka dodjeljuje razlicite nadimke, a Subu na jednom papiru opisuju kao  „Dijagnoza- nestabilan.“ Nekada bi dobio čak i ironičan pljesak kada bi uhvatio ili obranio neku laganu loptu. Bilo je tu svima sve je jasno - Subasic mora potraziti novi klubu.  Mozda je to trebao i ranije uraditi. Najkonkretniji je bio posrnuli francuski velikan Monaco, klub iz druge lige, na granici ispadanja u trecu. Mnogi su se pitali, je li to pravi potez za Subasica, ali Subasic postaje novi igrač Monaca. Kasnije se ispostavilo na preporuku Pletikose, koji je bio prva zelja Francuza, ali je ovaj vec imao jak status u Rostovu i nije zelio ici u klub na rubu 3. Francuske lige, jednostavno tada mu to nije bila potreba. I tu počinje prava renesansa Danijela Subašića, pokazuje sav svoj raskoš talenta, jednostavno nema vise nikakvog pritiska i brzo očarava struku i čelnike kluba. Međutim, čak i danas zahvalan je u jednu ruku na tom pritisku jer pritisak s Poljuda bio mu je od velike pomoći u daljnjoj karijeri i izazovima,a to je i sam znao cesto potvrditi.  U reprezentaciji pomalo postaje rezerva i siguran clan reprezentacije iza Pletikose. Njegovim sjajnim razvojem u Monacu, mnogi ga zele  u prvoj postavi reprezentacije. Međutim, Niko Kovac na SP-u prednost daje iskusnom Pletikosi, na kojeg kasnije mnogi (ne)opravdano bacaju „drvlje i kamenje“ zbog neuspjeha reprezentacije i par primljenih golova. I onda kada svi ocekuju da Subasic postane „trash talker“ i preko medija potpomogne „linču“ Pletikose, ovaj skromno izjavljuje: "Pletikosa je za mene Bog. Tko sam ja da govorim o Pletikosi, instituciji reprezentacije. Neka brani koliko god želi, moje vrijeme će doći ili neće doći, bit će kako bude suđeno. Neko vrijeme nakon Sp-a, Pletikosa se oprašta, a na scenu stupu Subašić, sad vec prvi golman francuskog prvoligaša Monaca. U Monacu ga ni svjetski mediji ne štede, jer nisu upoznati sa njegovim talentom, ali ih jako čudi sto poslje svake utakmice nosi majicu sa likom nekog momka i sa nekim njima nerazumljivim  riječima. Riječ je o majici posvećenoj tragično preminulom Ćusticu, Subinim suigraču i velikim prijateljem. Dovode mu razne Stekelenburge, Romere, spominju se i Valdez, Casillas i mnogi drugi, ali nakon sto je Suba ovu prvu dvojicu prikovao za klupu, francuski mediji, al i sama struka počinje se uvjeravati u veliki talent Subašića. Nešto kasnije stiže veliko priznanje i izbor u TOP 10 golmana svijeta, nešto sto nikada nijedan hrvatski golman nije ostvario. Ali Suba i dalje ostaje skroman, bez ikakvih traženja pažnje po medijima i dalje se ponaša kao da se ništa posebno nije dogodilo. U reprezentaciji je i dalje sjajan, posebno se pamti obrana penala Ramos na Euru uz pomoc Modrica i Srne, al i pored toga  brani konstantno na obje fronte. Sa Monacom je u međuvremenu ispunio svoj san i zaigrao u Ligi prvaka, a ove godine je ispao u polufinalu, dok je jučer postao i službeno prvak  Francuske sa Monacom. Tjedan nije mogao biti bolji za Subasica. Međutim, on uvijek ostaje skorman, ponizan, ali jedan od rijetki koji ukazuju na tugu i jad koja vlada hrvatskim nogometom pa tako cesto zna prokomentirati stanje u hrvatskom nogometu, za razliku od svojih suigrača. Cak je jednom  jedan Dinamov penal komentirao kao „Baš čudno.“ No, bilo kako bilo,  danas je ovaj skromni Zadranin ponovo u centru pažnje jer je i službeno osvojio nagradu za najboljeg golmana Francuske lige !! U najmanju ruku to je zaslužio, ali nećete od njega čuti bahatosti, vec samo skromnost, sto ga je na kraju i dovelo do ovoga , sto je. Dok mladi dečki danas, frizurama, i društvenim mrežama pokušavaju privuci pažnju, zaboravljaju da oni koji su danas na vrhu nisu stigli tu gdje jesu jer imaju puno lajkova na fejsu ili cura koja se okreću za njima, ne žive od naslikavanja vec dokazivanja, krvi, znoja i suza....a gdje ćete boljeg primjera od Danijela koji je od drugoligaških travnjaka  došao do skupine najboljih europskih golmana.