Priča o golmanu kojemu je jedan primljeni gol promijenio čitav život 

Moacir Barbosa je brazilski golman koji je branio u finalu Sp 1950. protiv Urugvaja u Brazilu pred (prema nesluzbenim podacima) oko 200.000 ljudi !! Upravo Barbosu krive za taj poraz jer je primio odlcujuci (o.pa Urugvaj pobjedio 2:1) gol u svoj blizi kut. Igrac koji mu je dao gol je imao samo jedan sut u okvir gola i taj sut je upravo bio pobjednicki gol. Brazil je tada imao jako dobru ekipu i cijela nacija nije ocekivala nista manje od naslova prvaka svijeta na domacem terenu. Koliko su Brazilci bili uvjereni u pobijedu govori i podatak da je covjek iz FIFA-e vec prije utakmice imao govor namjenjen ekipi Brazila kao osvajacima Svjetskog prvenstva. Ipak utakmica sa ljutim rivalima Urugvajem bila je zestok udarac za sve Brazilce, a na kraju je najgoru "presudu" dobio golman Moacir Barbosa. Barbosu je godinama proganjala ta misao o primljenom golu u svoju stranu  i osjecaj krivnje nikada nije nestao iz njegova zivota, iako je cinjenica da ni njegovi suigraci nisu sjajno reagirali u toj akciji. A nevjerovatno zvuci da se godinama kasnije zaposlio kao domar na istoj toj Marakani na kojoj je primio taj gol i radi kojeg je utihnulo skoro 200.000 ljudi. Kao da se sudbina poigrala sa njima i odvela ga na "mjesto zločina."   Tako da je svaki dan morao gledati taj okvir gola, čije je stative sam kasnije zapalio. Naime, FIFA je donijela odredbu prema kojoj se golovi moraju biti željezni, a ne drveni. Barbosa je zahtjevao da on preuzme taj gol, a kada ga se konacno dočepao zapalio ga je za vrijeme roštiljanja u svom vrtu. Međutim ni to nije sve; kada je jednom prolazio ulicom jedna žena je rekla svom sinu: "Vidiš, ovo je čovjek zbog kojeg je cijela zemlja plakala." Barobosa je bio pogođen, iako nije sam bio krivac za taj nesretni gol, ali narod ga je smatrao najvećim krivcem za poraz od rivala Urugvaja. Priznao je Barbosa da je znao i sanjati taj gol i trenutak kada se okrenuo i vidio loptu u mreži iza njegovih leđa. Ipak, veliki udarac za njega bio je kada je poželio gledati trening Brazila na Sp-u 1994.g, ali ga je tadasnji izbornik potjerao pod izgovorom da donosi nesreću. 

Čudna je to priča o golmanu na koga se cijela zemlja obrušila, a zanimljivo je i da je bio prvi crnac na golu Brazila. Pred kraj svog života nije želio čitati o sportu uopće bilo mu je svega previše.  Barbosa je jednom izjavio: "U Brazilu je najveća kazna 30 godina, a ja je izdržavam 50." Umro je u 79.g zivota, a zanimljivo je da je Urugvaj zabio odlučujući gol u finalu bas u 79.minuti susreta. Barbosa je indijanskog porijekla, a njegovo ime (Moacyr) znači "onaj koji zadaje bol." Na njegovom sprovodu bilo je tek nekolicina ljudi; nitko od ljudi iz saveza ili poznatih igrača.  Nevjerovatna priča, ali i nepravda prema golmanu i golmanskoj ulozi, nadajmo se da je Barbosa na nekom boljem mjestu ipak pronasao svoj mir; mir koji mu je uskraćen samo zato jer je bio golman !!!