JA SAM SAMO SANJAR

Bilo je to sada vec mozemo reci dosta davno. Prve dane škole svi pamte po nečemu. I dok su se moji kolege prvašići koje sam tada upoznao igrali nekakvih meni nebitnih igara, moj pogled je bio usmjeren ka betonskom igralistu i starijim (nekoliko razreda) deckima koji su igrali nogomet. Ne znam ni sam tocno kako sam na kraju zavrsio s njima u igri, vjerovatno sam bio najmlađi ...pa da ne smetam u igri postavljen sam na gol. U tom trenutku osjetio sam moć te uloge- golman. "Čekaj, imam svoj prostor, ne smijem igrati rukom van njega ...ali, ja ih mogu spriječiti da ne postignu gol..." Ta neka misao da sam drugačiji na terenu i da imam tu neku "moć" koju nemaju drugi na terenu, iz dana u dan me privlacila. "Ej, ajde na gol," čulo se na velikom odmoru i poslje škole. I više nije bilo sumnje, kada god se igralo vec su svi znali tko ce na gol. A vec tada imao sam neku golmansku ludost u sebi; poderana odjeća, lakotovi i koljena postajali su moja svakodnevnica...a niti u jednom trenutku me to nije zastrasilo ili odbilo od uloge. A onda nakon nekog vremena, prikljucio sam se u jedan lokalni nogometni klub, naravno kao golman. Ono sto me žalosti danas je to da sam nekoliko godina utakmica proveo bez pravog golmanskog treninga...zamislite to !! Kao dijete koje želi učiti i raditi, nemate nikoga da vam kaze kako napraviti prvu povaljku, kako uhvatiti loptu ...ništa. Ali mislite da me to odbilo od igranja - naprotiv. Pogodite tko nikad nije propustao trening, a pričamo o dobi od 10-13/14g ? Onda sam se prikljucio drugom klubu u kadetima i juniorima , a teren mi je bio udaljen oko 30 km od kuće (jedno mjesto u RH). Stopiranje i ulizivanje roditeljima da me (uz sve njihove poslove i obaveze ) voze na utakmice i treninge svaki dan, raspitivanje tko ide prema gradu da me poveze...postajali su moji hobiji. U to doba smo igrali u najjacem omladinskom rangu u drzavi, protiv najboljih mladih ekipa i na najboljim stadionima u drzavi. Naravno i tu dolazimo da kao jedan mladi (ali opet sada stariji nego maloprije-srednja škola uzrast) nemaš golmanske treninge. Klub nezavidnom stanju, doduse, ne toliko nezavidnom koliko je bila zanemaren taj rad s golmanima. Tu i tamo bi se nesto organiziralo, ali daleko da je to bio neki konstantan rad s golmanima. A onda je s vremenom sve to dolazilo na naplatu. Branjenje za kadete, juniore, ali i seniore, bez adekvatne pripreme se pocelo osvećivati. Nekada branis sjajno, nekada kiksaš, obrana ispred tebe je svaku utakmicu drugacija (nekad sjajni likovi koji su danas profi igraci...nekad užasni igraci). No nemas nekoga tko te razumije, tko te moze savjetovati tko je isto prosao. Mislim imas, ali to je toliko rijetko, da ne mozes reci da imas golmanskog trenera (razumijem ih, jer ni njih klub nije redovno plaćao ili plaćao uopće) Ali tko te pita. A onda ona losija strana. Padovi na pamet, učenje samog sebe odrazilo se na zdravlje ( a za svoju dob sam prosao tada puno terena, uzrasta, liga, od onih potpuno amaterskih, do nekih jako ozbiljnih protivnika). Stalni problemi s koljenom, pa onda laktom, nedostatak rada s golmanima, škola i spletom okolnosti odvojio sam se, ili barem udaljio vise nego sto sam htio od onoga što sam najvise volio. Čak me dosta njih pitalo zasto sam stao, zasto nisam išao dalje u profesionalne vode..ali mi koji smo malo duze igrali nogomet znamo da se ozbiljan uspjeh ne postize u uvjetima kada ucite povaljke i parade sa 17-18.g, i uz to kada se mučite s ozljedama. Iskustvo igranja protiv najjacih ekipa u drzavi, sa i protiv nekih momaka koji su danas ozbiljni igraci ili pak reprezentativci svoji drzava bilo je dobro iskustvo. Netko ce te i osuditi reci sto nisi ovako ili onako, ali znam da na ovoj stranici ima puno onih koji imaju sličnu ili istu priču. Danas gledam, to sve neki tableti, mobiteli, wi-fi, dok je nekad najveca briga bila hoce li te roditelji traziti jer je skola zavrsila u 13, a ti si jos na igralistu u 17h, naravno - igra se nogometa. Vjerovatno i danas ima netko tko zivi tu ulogu na sličan način, a sto to znaci znaju oni koji se prepoznaju o ovom tekstu. A znam da je zivite jer ona ostaje s vama i kada ste vi daleko od nje. Ona tebe nauči da je živiš, a živiš je jer ti to nije bio nekakv hir, kao nekima. Malo njih je spremno zrtvovati se, a ne dobiti ništa za uzvrat, a još manje sve to ponoviti pod cijenu istog ishoda i sve za jedan nedosanjani san. Nadam se da ga tamo netko sanja, kao ja nekada i da će ga dosanjati...mozda necu biti tu, mozda ga necu nikada sresti ili gledati njegovu utakmicu...ali cu biti onaj koji će suosjćetati sa tobom kad ti ispadne lopta u 90 min. iz ruke i pokloniš pobjedu protivniku. Mozda cu ja i dalje sanjati neke nedosanjane snove, ali sigurno necu biti onaj koji ce imati osmijeh na licu kada se skriviš gol u onom jednom trenutku nepažnje, iako si do tada branio super...ali nemoj da te to spriječi, nego sanjaj i dalje ...i dosanjaj. Ako i ne dosanjaš ...znaj da nisi sam.