GOLMAN – TO SAM JA ?!

Koliko samo vas koji pratite rad ove naše stranice, pa i ovoga bloga je treniralo ili još trenira bez trenera golmana, ili bez kvalitetnog travnjaka za golmanske treninge? Pri tom pod pojmom „kvalitetan“ ne mislim na kvalitet  kao na  Wembleyu, nego na kvalitet dostojan ljudskog života i zdravlja. Na onaj na kojem ne morate brojat rebra kad padnete na njega, e bas na takvo što mislim. Ali znate j***n je stvar biti taj golman. Što je potreba jednom dječaku da stane tamo gdje nitko neće, da bude vječiti krivac; i onda kada je kriv i onda kada nije kriv. Stručnjaci i oni pametnjakovići prstom ce najprije uprti u vas?  Što to natjera jednog dječaka da bude onaj kojem treba dodatna operama za svaki trening, a pri tom i troškovi (većinom po džepu jadnih roditelja), i što tjera jednog dječaka (ili djevojčicu, naravno, ali znate na što se misli) da uvijek nosi par kila opreme više od ostalih, da poslije kiše „razveseli“ majku sa par kila blata na sebi ? I na kraju, što ga drži da ide toliko na treninge gdje ga u većini slučajeva igrači napucavaju loptama sa 5m prilikom uvježbavanja nekih akcija, a on bez golmanskog trenera praktički gubi vrijeme. Drži ga ta neka luda ljubav za tom ulogom, taj nekakav osjećaj da si drugačiji na terenu, da možeš sve ono sto ostali 10 igrača ne mogu. Ta tvoja ljubav te često košta dosta ozljeda i razočaranja, kao i lijepih trenutaka, ali ti joj se uvijek vraćaš. Čudno je to, jer onaj tko je jednom bio golman, tko je živio tu ulogu, nece se sigurno smijati nekom, pa čak i nepoznatom golmanu kad pogriješi. Ali jedna stvar te svakako sputava u svemu tom, a to je nedostatak golmanskih treninga i uvjeta. Nekada pokušavaš sa kolegom golmanom sam sebi glumiti trenera pa se rade neke vježbe, ali sve to je bez velikog smisla. Ili ako klub ima golmana trenera, onda ili mogu si priuštiti tek pokoji trening tjedno, a i to ne omogućuje neki super napredak, neki napredak sigurno (bolje išta nego ništa), ali za neku ozbiljnu  karijeru ili uspjeh teško. Naravno, nemojte krivo shvatiti, nije ne moguće uspjeti bez golmanskog treninga, ali nećete naći na puno takvih slučajeva, to je sigurno. Onda je još jedan problem klubova sa prostora bivše države, a to je da recimo dosta golmana počne relativno kasno sa golmanskim treninzima i nekim osnovama, jednostavno jer im klub nikada ranije nije mogao omogućiti to . Sada ce netko reci:“Pa što nije uzeo privatnog trenera i treninge.“ Da si netko može  priuštiti trenirati privatno, dodatno ili kako god hoćete duže vrijeme u nekoj ranoj fazi je također vrlo rijetko (pogotovo u našim državama, i pogotovo u nekoj fazi otkrivanja i učenja osnova). No, vratimo se u realnost, realnost većine nas, a to je loši uvjeti za jednog golmana, nemogućnost da učiš od nekoga, kako pravilno uhvatiti loptu, kako pasti, a ne polomit se itd. I cesto se dogodi da mladi golmani kojima to nije imao tko pokazati padaju i rade stvari onako „kako bilo“ ili „kako mi je lakše“, „kako sam navikao“, i naravno sve im se to prije ili kasnije odrazi na zdravlje. Puno momaka je moglo napraviti puno ozbiljnije stvari i karijere da im je netko imao pokazati ili raditi dovoljno sa njima ili da nisu morali trenirat na užasnim terenima.  Naravno, ima golmana koji imaju od malih nogu redovite treninge, i treniraju u sređenim klubovima i to je lijepo znati, ali ovaj tekst je posvećen vama koji niste bili te sreće, vama koji ste pokupili toliko ozljeda, koji ste ostali „zarobljeni“ u amaterskom nogometu zbog nedostatka golmanske edukacije i uvjeta, vama koji ste dali nogometu puno, a toj poziciji golmana još i više, vama koji i danas osjetite posljedice branjenja po različitim podlogama , vama koji ste branili toliko utakmica bez golmanskih treninga i umjesto napretka, vi ste čak i stagnirali…vama o kojima nitko ne piše ništa, vama koji živite ulogu golmana na ovaj ili onaj način, vama koji ste uvijek na strani golmana, vama koji nemate silne novce na računima i živite ulogu golmana daleko od glamura…vama koji dobro razumijete da se ovaj tekst odnosi na vas. I onda se netko pita kako to da Njemacka, Španjolska , Italija ili netko četvrti ima tako dobre golmane. Pa odgovor je u tome da se sustavno ulaže u njih, na ovaj ili onaj način. Vjerujte da jedan Donnarummma ne bi bio tu gdje je (ima ih jos, ali on je samo jedan od primjera da ih sad ne nabrajamo) da je poceo učiti neke osnove golmanske sa recimo                 17.g, a znam da takvih i sličnih prica ima i među vama, nažalost. Bez obzira na sve …vi ste golman koji voli tu ulogu čak i više od onoga kojeg gledate na TV-u i tu vasu ljubav vam nitko ne moze uzeti ili osporiti. Golmani – to ste vi !!!